Policija (ILUSTRACIJA)/ Foto: Hina

DR. FRA LUKA MARKOVIĆ: Europa ne smije postati nesigurnim prostorom za život

Prije desetak godina izašla je u Sarajevu moja znanstvena knjiga „Treći sukob ili susret islama i kršćanske civilizacije“ – čiji je jedan dio prenijelo sarajevsko Oslobođenje u dvadesetak nastavaka – u kojoj sam upozorio da će Europa s vremenom utonuti u mračna vremena ukoliko ne uspije integrirati pridošle azijske i afričke muslimane. Ako do toga ne dođe, ustvrdio sam dalje, umjesto „europskoga islama“ dobiti će „islamsku Europu“.

 

Piše: Dr. fra Luka Marković

Dr. fra Luka Marković / Foto: Fenix (A. Polegubić)

Pod „islamskom Europom“ nisam mislio na to da će muslimani ubrzo postati većinska vjerska zajednica – iako niti to nije isključeno u doglednom vremenu s obzirom na sve jače urušavanje kršćanskih zajednica i slabiji natalitet – nego da će Europa utonuti u ono kaotično stanje uličnih nemira u kojem se danas nalazi dobar dio islamskoga svijeta.

S obzirom na događanja zadnjih godina, pogotovo ona u Francuskoj, Njemačkoj i Švedskoj, ta vremena nisu isključena.

Već na samom početku velikoga migrantskoga vala, dogodile su se u Njemačkoj nemile scene za novogodišnje praznike kad je nekoliko tisuća emigranata opkolio i zlostavljalo žene.

Uzroke za to treba tražiti, među ostalim, i u shvaćanju mladih azijskih i afričkih migranata da čestite žene nemaju što tražiti noću na ulicama gradova. Budući da se među migrante infiltrirao povelik broj islamista, došlo je s vremenom do pojačanih terorističkih akcija.

Unatoč upozorenjima muslimanskih intelektualaca, koji su pobjegli u Europu pred kaotičnim stanjem u vlastitim državama, da se ne smije ignorirati islamski fundamentalizam, europska politika je gurala probleme pod tepih.

U uvodu spomenute knjige upozorio sam i na to da je moguće, naravno uz ozbiljne političke napore i dijalog s muslimanskim predstavnicima, izgraditi „europski islam“, kakvog u Europi već prakticiraju domaći muslimani.

„Izgradnja „europskoga islama“, prosvijećenoga islama, nije nemoguća, kao što nije bilo nemoguće uvjeriti radikalnije kršćanske zajednice da se u ime Krista ne može voditi „sveti rat“, kao i to da sam Bog određuje komu će pružiti ruku spasenja.“

Nažalost, politika, vođena ekonomskim interesima, prešućivala je mnoge stvari, vjerujući kako će se problemi s vremenom riješiti sami od sebe.

Zanimljivo je da su već prije dvadesetak godina na to europsko nesnalaženje u odnosu na migracije, upozoravali neki od poznatih njemačkih političara, među kojima i neki lijeve orijentacije, dajući do znanja da se zapadna civilizacija u odnosu na migracije mora moći potvrditi, u suprotnom doći će do velikih problema.

Uostalom, civilizacija koja se ne može potvrditi, ne može niti opstati. Nažalost, europski političari se nisu trudili oko toga potvrđivanja, nego su iz ekonomskih interesa, kao i lažnoga mira u kući, prešućivali mnoge ispade migranata.

Problem se ne može svesti samo na islamske teroriste, nego i na pridošlice koji žive u uvjerenju kako ne moraju prihvatiti vrijednosti države u koju su došli. Ono što posebno treba zabrinjavati jesu ozbiljne ankete provedene među mladim muslimanima migrantskoga porijekla, rođenim u Europi, koje govore o tome da dobar dio njih daje prednost šerijatskom zakonu pred državnim zakonodavstvom. Krajnje je vrijeme da se neke činjenice uzme ozbiljno i pozove određene muslimanske migrantske krugove da shvate kako žive u Europi, a ne u Saudijskoj Arabiji, Afganistanu ili Iranu.

U suprotnom, jačat će europska opasna desnica, na što upućuje i slučaj sve većeg broja pristalica AFD-a u Njemačkoj, „Reichsbürgerbewegung“, ali i sve veći broja pristalica Marine Le Pen u Francuskoj, kao i jačanje desničarskih stranaka u Italiji, Švedskoj i Nizozemskoj. U vrijeme vladavine Angeke Merkel, kad je Njemačka prihvatila masovno azijske i afričke migrante, uglavnom muslimane, bilo je vrlo uglednih ljudi u društvu koji su upozoravali da integracija neće ići baš tako olako.

Ubrzo su ušutkani od politički lojalnih medija. Koliko su imali pravo, pokazuju događanja u zadnje vrijeme. U Švedskoj prijete štrajkom opasnostima izloženi zdravstveni radnici hitne pomoći, jer se ne mogu nositi više s nasilnim ponašanjem pojedinih migrantskih krugova u velikim gradovima. Slične stvari su se dogodile i za vrijeme zadnjih novogodišnjih praznika u nekim dijelovima Berlina, gdje su djelatnici hitne pomoći, dok su obavljali svoj posao spašavanja ljudskih života, bili izloženi nasilju pojedinih migrantskih grupa. Točku na te nemile događaje stavio je slučaj iz Ibbenbürena, maloga gradića u Nordrhein-Westfalen (Sjeverna Rajna-Vestfalija) u kojem je učenik migrantskoga porijekla ubio učiteljicu. Da su prosvjetni radnici izloženi nasilju učenika, pogotovo onih koji dolaze iz društava u kojima žena manje vrijedi od muškarca, nije nikakva tajna.

Krajnje je vrijeme da politika u europskim državama shvati ozbiljno probleme koji dolaze od neintegriranih, neobrazovanih pridošlica koji smatraju da su nešto posebno, jer dolaze iz kruga jedne, navodno, prave religije. Njihovo odbijanje prihvaćanja temeljnih zapadnih vrijednosti, koje su omogućile ekonomski i demokratski prosperitet u europskim zapadnim državama, može postati veliki problem. Kršćanske zajednice, pa i one budističke i hinduističke, u Europi su poodavno prihvatili sekularizaciju, demokratski sustav u kojem sve religije imaju slobodu, ali ne i vlast. Što više, religije imaju priliku u takvim društvima biti korektor, ali ne i apsolutni gospodar koji pravo raspolagati ljudskim životom, kao što je slučaj u nekim islamskim zemljama poput Irana.

Problem pojačava također i sve agresivniji nastup rigidne europske desnice, koja priželjkuje sukob s muslimanima, pa i onim korektnim. Iako tih sukoba danas nema u ozbiljnijem obliku, nije isključeno da će do njih doći s vremenom ukoliko politika ne poradi ozbiljnije na istinskoj integraciji pridošlih azijskih i afričkih muslimana.

Problem te iste politike, pogotovo one ljevičarske, leži često u preziru vlastite kršćanske tradicije u kojoj je, nema sumnje, kroz povijest bilo često zloupotrebljavanja religije od strane pojedinaca. Srećom to je danas prošlost u Europi, izuzimajući neke pravoslavne zajednice koje se rado pozivaju na Boga i Krista, a sustavno podržavaju nasilje nad pripadnicima drugih nacija.

Uvjerenje pojedinih političara kako će s vremenom migranti, pa i oni militantni, prihvatiti civilizacijske tekovine u Europi, mogli bi im se razbiti o glavu, ali i čitavom društvu. Uostalom to se već sada da naslutiti u nasilničkom ponašanju pojedinih migrantskih grupa, ali i u jačanju europske desnice.

Nažalost, slab natalitet, koji je doveo do nedostatka radne nage u Europi, i želja za profitom čini mnoge političare slijepim za moguće probleme.

Iz ruske agresije na Ukrajinu mogli bi političari naučiti mnogo. Uostalom, mnogi od njih iz ljevičarskih krugova počeli su shvaćati kolika se opasnost krije u naivnom vjerovanju kako živimo pri kraju povijesti, one pozitivne, u kojoj se mogu dogoditi samo dobre stvari.

Nažalost, đavao ne spava nikada. On čeka svoju priliku. Spriječiti ga se može samo razumskim i humanim pristupom problemima.

Među pridošlim migrantima nalaze se mnogi koji žele samo lijep i pristojan život u Europi. Na to imaju pravo. Takav život im se može omogućiti samo ukoliko se svim legalnim metodama, koje dopušta demokratsko društvo, urazumi ekstremiste, kako pridošle tako i one europske.

Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković

 

Pogledajte drugo

UZ NAZOČNOST BROJNIH UZVANIKA: U Banjoj Luci 7. veljače osnovan je ogranak Matice hrvatske

U Banjoj Luci 7. veljače osnovan je ogranak Matice hrvatske. Uz nazočnost većeg broja članova …