Zapadna liturgijska tradicija Crkve Božić promatra kao osminu, tj. osmodnevnu proslavu rođenja Isusa Krista. Božićna osmina počinje na sam Božić, svetkovinu Rođenja Gospodinova, a završava na svetkovinu Marije Bogorodice, 1. siječnja.
Dinamičnost ovog vremena katoličkog liturgijskog kalendara odražava se i na promjeni boje liturgijskog ruha. Tijekom ovih osam dana Božića, svećenici su za vrijeme mise odjeveni u bijelo. No, postoje iznimke kada svećenici nose crveno ruho koje simbolizira mučeništvo: na blagdan svetog Stjepana, 26. prosinca te na blagdan Nevine dječice, 28. prosinca.
Kako pišu Djela apostolska, sveti Stjepan đakon, prvomučenik je rane Crkve. Ubijen je zbog propovijedanja Krista kao onoga koji je ispunjenje Staroga zavjeta. Njegovoj je smrti svjedočio čovjek po imenu Savao, budući sveti Pavao.
Nevina su dječica također mučenici Crkve. Njihova je smrt, na Herodov zahtjev, obilježila dolazak djeteta Isusa na zemlju.
Crkva 27. prosinca obilježava blagdan svetog Ivana apostola, Isusova “ljubljenog učenika”. Ivan slovi kao autor Evanđelja po Ivanu i tri poslanice Novoga zavjeta. Mnogi mu pripisuju i autorstvo Knjige Otkrivenja.
Blagdan Svete obitelji nastavlja priču o Isusu, Mariji i Josipu. Obično pada u nedjelju nakon Božića. Ove se godine, pak, blagdan Svete obitelji slavi u petak, 30. prosinca. Razlog tome jest taj što se u nedjelju nakon Božića, ove godine slavi, svetkovina Marije Bogorodice. Svetkovina Marije Bogorodice odražava Marijinu ulogu u utjelovljenju Isusa Krista. Ona je Theotokos-Bogorodica, majka Boga i čovjeka, nositeljica dviju ujedinjenih, Kristovih naravi.
Fenix-magazin/MĐ/CNA
