Kazna je kazna – i mora se platiti. Kod parkiranja ispred supermarketa, međutim, stvari nisu tako jednostavne. Posebno za operatera.
Jer postoji važna razlika: kazna ne dolazi od regulatornog ureda, već od privatnih tvrtki. Uostalom, automobil je parkiran na privatnom posjedu – a ne na javnom prostoru.
Pravno gledano, te ‘privatne prometne kazne’ nisu opomene ili novčane kazne, već ugovorna kazna”, objašnjava odvjetnik Matthias Fischer.
“Vozač virtualno sklapa ugovor tako što parkira svoj automobil na privatnom parkiralištu i njime se služi.” Međutim, supermarket mora poštovati neka pravila.
Da bi ovaj ugovor bio valjan potrebno je ispuniti niz uvjeta: Presudno je da je kupac upoznat s uvjetima parkiranja ili korištenja te ih je stoga svjesno prihvatio, kažu u savjetovalištu za potrošače. Odgovarajuće obavijesti moraju biti jasno vidljive najkasnije prilikom parkiranja i ostavljanja automobila. Mora uključivati i kaznu za nepropisno parkiranje.
Ono što, međutim, prema savjetovalištu za potrošače obično nije dovoljno:
– vrlo mali font slova
– skriveni znakovi
-informacije o pravilima parkiranja samo u supermarketu
– duge i komplicirane klauze
Propisi ne smiju biti nezakoniti i iznenađujući, a visina ugovorne kazne mora biti razumna. Ako vam se čini previsoka, usporedite traženu uplatu s trenutnim katalogom kazni. Ugovorna kazna ne bi trebala biti značajno viša od kazne za jednostavni prekršaj parkiranja (25 eura).
Morate li platiti kaznu?
Da, pod uvjetom da se vlasnik parkirališnog mjesta pridržava svih pravila. Međutim, kazna ide uvijek vlasniku vozila – čak i ako on nije bio vozač automobila. U tom slučaju, vlasnik mora barem istražiti i identificirati alternativne vozače koji su možda parkirali automobil. U protivnom mora sam platiti kaznu.
Tada bi moglo biti dovoljno ako vlasnik vozila navede određenu skupinu ljudi kao potencijalne vozače.
“Tada je na nadzornoj tvrtki da identificira stvarnog vozača“ savjetuje odvjetnik Fischer.
Fenix-magazin/IK
