Plaća zaposlenika obično se isplaćuje krajem mjeseca – ali što zapravo znači “na vrijeme”? I do kada poslodavac zakonski mora osigurati da novac bude na vašem računu?
Prema njemačkom Građanskom zakoniku (BGB), zaposlenik prvo mora odraditi posao, a zatim ima pravo na naknadu. U članku 614 BGB stoji: „Ako je naknada određena po vremenskim razdobljima, mora se isplatiti po isteku svakog razdoblja.“
Drugim riječima: ako imate tjednu plaću – plaćate se na kraju tjedna; ako imate mjesečnu – najkasnije na kraju mjeseca.
Mnoge tvrtke isplaćuju plaće upravo tada, ali moguće je i da se u ugovoru navede isplata do 15. dana sljedećeg mjeseca. No, poslodavac ne smije jednostrano mijenjati datum isplate – to mora biti dogovoreno u ugovoru ili kolektivnom sporazumu, a i radničko vijeće ima pravo suodlučivanja o vremenu isplate.
Zakon o minimalnoj plaći (MiLoG) također određuje granicu: minimalna plaća mora biti isplaćena najkasnije posljednjeg radnog dana mjeseca koji slijedi nakon odrađenog rada. Dakle, plaća za listopad mora biti na računu najkasnije do 30. studenoga. Svaki duži rok bio bi nevažeći.
Sud u Baden-Württembergu već je presudio da čekanje dulje od 15. u sljedećem mjesecu nije razumno – klauzula kojom bi plaća dospijevala 20. u mjesecu proglašena je nevažećom.
Ako plaća ne stigne na vrijeme, poslodavac automatski ulazi u zakašnjenje prema članku 286 BGB. Tada zaposlenik ima pravo na zatezne kamate, pa čak i odštetu ako je pretrpio financijsku štetu. U ekstremnim slučajevima, zaposlenik može čak i izvanredno raskinuti ugovor.
U mjesecima s mnogo praznika (poput prosinca), moguća su manja kašnjenja, ali ako ugovor ne propisuje drugačije, plaća mora biti isplaćena do kraja mjeseca ili najkasnije prvog dana sljedećeg.
Fenix-magazin/IK
