Uoči 60. godišnjice smrti kardinala Alojzija Stepinca, u nakladi Despot infinitusa iz Zagreba izašla je jedinstvena knjiga – „Dnevnički zapisi Alojzija Stepinca 1934.-1945. iz arhiva UDBA-e“.
Kontroverza Stepinčeva Dnevnika nastavlja se i dalje. Iako su mnoge stvari oko njega ipak donekle razriješene, original Dnevnika ni danas nije pristupačan istraživačima i široj javnosti.
Trnovita i tužna sudbina
On se danas čuva u Postulaturi blaženog Alojzija Stepinca u okviru Zagrebačke nadbiskupije. No, da bi se vratio tamo gdje je nastao i odakle je otuđen, Dnevnik je prošao trnovitu i tužnu sudbinu. Njime se manipuliralo, iskrivljavao njegov sadržaj, pojedine rečenice su izvlačene iz konteksta, ponekad se čak i krivotvorilo – sve u nesmiljenom ideološkom ratu komunističke Titove Jugoslavije protiv Vatikana i zagrebačkog visokog klera, odnosno u silovitoj borbi za „dušu hrvatskog naroda“.
Novi val istrage
Sve do pada komunizma nije se točno znalo kada i na koji način je Stepinčev Dnevnik skrivan te oduzet nakon ulaska partizana u oslobođeni Zagreb svibnja 1945. godine. Prema otkrivenim podacima, komunističke vlasti domogle su se Stepinčeva Dnevnika provodeći od početka 1948. godine istragu nad nekim visokim svećenicima Zagrebačke nadbiskupije, jer je postojala sumnja da je papinski nuncij u Beogradu Joseph P. Hurley objavio prosvjed protiv komunističkih zločina prema Crkvi u Hrvatskoj, pri čemu se poslužio nekim egzaktnim podacima. Ti podaci su prema pretpostavkama istražnih organa vjerojatno došli iz izvješća Zagrebačke nadbiskupije. Tada je počeo novi val istrage. Najprije je odveden na saslušanje 16. kolovoza 1948. biskup Salis-Seewis, da bi isti dan bio priveden i tada vršitelj dužnosti tajnika Zagrebačke nadbiskupije, bogoslov Antun Ivandija. Obojica su pušteni sljedećeg dana, da bi Ivandija desetak dana poslije bio uhićen. Dana 17. kolovoza 1948. priveden je i saslušan dr. Nikola Kolarek, kanonik zagrebačkog Kaptola, koji je tijekom niza saslušanja otkrio organima istrage kako je Zagrebačka nadbiskupija organizirala skupljanje izvješća na terenu i kako su ta izvješća o represalijama nad svećenstvom, zatvaranja i ubojstava svećenika i slično, dostavljana nunciju Hurleyu u Beograd. O svemu tome možete čitati u spomenutoj knjizi.
Pisma, novinski izresci, pozivnice…
Ovdje objavljeni Stepinčev Dnevnik, u osnovi se zasniva na prijepisu koji je napravila Uprava državne bezbjednosti, vjerojatno između 1950. i 1952. godine ili nešto kasnije. Prijepis Dnevnika nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu. Ovo je III. kopija koja je dio sudskog spisa o nadbiskupu Alojziju Stepincu. Određeni dijelovi Dnevnika preuzeti su i iz tjednika „Danas“, koji je tijekom 1989. i 1990. objavio na feljtonistički način u uredništvu Ljube Bobana dijelove Stepinčeva Dnevnika. Radi se o tomu da je Boban, prema prvoj pretpostavci, očito imao neki drugi prijepis Dnevnika u kojemu je bilo nešto više materijala. Prema drugoj pretpostavci, Boban koji je na kraju došao u posjed originala Dnevnika, imao je mogućnost da u feljton prenese i one dijelove Dnevnika koji se nisu nalazili u prijepisu. Originalni Stepinčev Dnevnik, osim svog osnovnog sadržaja, kao priloge ima mnoštvo popratnog materijala, uglavnom pisama i novinskih izrezaka, pozivnica i slično. U prijepisu Dnevnika iz HDA uglavnom su dana prepisana pisma koja je Stepinac dobivao, iako je jasno da u prijepisu nisu prepisana sva pisma koja se nalaze u originalnom Dnevniku. Što se tiče novinskih članaka (izrezaka), oni gotovo nikada nisu prepisivani, već je samo naznačeno da se ovdje (na toj i toj stranici) nalazi novinski izrezak – pri čemu je naveden njegov naslov i većinom novine gdje je objavljen. U ovoj knjizi su sve takve obavijesti o novinskim izrescima stavljene u bilješke točno tamo gdje se one navode i u prijepisu Dnevnika.
Urednik dr. sc. Željko Karaula, znanstveni suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, također je nastojao u bilješkama pružiti kratke biografije osoba koje se u Dnevniku spominju i da na historiografski način objasni događaje koji se u njemu opisuju koristeći relevantnu literaturu, ponekad i arhivske izvore. Tamo gdje je bilo potrebno dodatno objašnjenje izvan konteksta Dnevnika i ono je dodano prema subjektivnoj procjeni priređivača.
Prvo uhićenje
Na kraju ove knjige nalaze se zapisnici sa saslušanja nadbiskupa Alojzija Stepinca, koje je on dao istražnim organima Jugoslavije nakon svoga prvog uhićenja 1945. godine. Uz njih su dana i dva elaborata UDBA-e o Stepincu – prvi nakon njegova prvog uhićenja 17. svibnja 1945., a drugi nakon njegova uhićenja 18. rujna 1946. godine. Ovi materijali su također integralni dio spomenutog sudskog spisa o Alojziju Stepincu, a ovdje se prenose jer su posve rijetko korišteni u historiografskoj literaturi, a u kojima je nadbiskup A. Stepinac bio spreman odgovarati na pitanja i bez ograda izražavati svoje mišljenje, za razliku od sudskog procesa protiv njega koji je vođen tijekom rujna i listopada 1946. godine, na kojemu je 11. listopada 1946. osuđen na 16 godina zatvora i prisilnog rada, te daljnjih pet godina lišenja svih građanskih prava.
Knjiga „Dnevnički zapisi Alojzija Stepinca 1934.-1945 iz arhiva UDBA-e“ može se kupiti kod nakladnika Despot infinitusa. Knjigu možete naručiti javljanjem na telefonski broj: +385 1 58 000 64 – od ponedjeljka do petka (8-16 sati), kao i porukom na e-mail: (prodaja@despot-infinitus.com). Knjiga se može kupiti i preko mrežne knjižare (https://mojaknjizara.hr/proizvod/dnevnicki-zapisi-alojzija-stepinca-1934-1945-iz-arhiva-udba-e/). Knjiga je inače tvrdog uveza, te ima 536 stranica.
Fenix-magazin/Zvonimir Despot/
