Danas se na jednom ljevičarskom portalu oglasio u svojoj kolumni i bivši predsjednik Ivo Josipović. Zaključio je Josipović da je braniteljski prosvjed u Savskoj 66 „što mišlju, što riječju, što djelom prešao granicu koju demokratsko društvo može i smije tolerirati“. Dakle traži Josipović uhićenja organizatora prosvjeda i mlaćenje invalida u invalidskim kolicima.
Etiketrianje najtežih ratnih stradalnika
Pri tome nije naveo koja su to djela ili riječi, koje su branitelji u prosvjedu koristili, a koji su narušili demokratski legitimitet prosvjeda. No, za primijetiti je kako je Josipović preuzeo jezik ulice ili uličara, pa tako pogrdno naziva branitelje u prosvjedu „šatorašima“. Nije problem kada neki opskurni portal ili grupa marginalaca naziva heroje Domovinskog rata „šatorašima“, izgubljeni relikti komunističke prošlosti i danas lutaju samostalnom Hrvatskom, no kada bivši visoki dužnosnik kao što je Ivo Josipović najzaslužnije za slobodu Hrvatske tako pogrdno naziva, onda je to ispod svake razine.
Teško mi je zamisliti kako bi prošao Barack Obama kada bi se o vijetnamskim veteranima izrazio na način na koji je to učinio Ivo Josipović, ili neki drugi svjetski čelnik. Uostalom uopće je poznato da se svi državni dužnosnici nastoje udvoriti ratnim veteranima. Takav način komunikacije bivšeg predsjednika samo je dodatno stvaranje kaotičnog stanja u Hrvatskoj, a čini mi se kako neki baš priželjkuju takav scenarij.
Čovjek kada govori, najviše govori o sebi samome, pa je tako za primijetiti kako je Josipovićevo shvaćanje demokracije uistinu skučeno, mogao bih reći da je ono u duhu odgoja u kojem je odrastao i društva u kojem je živio. Naime, poznato je da su jugoslavenski komunisti imali osebujan način shvaćanja demokracije: ukoliko nisi bio na partijskoj liniji ili si dirao u „bratstvo i jedinstvo“ te druga Tita, Goli otok i Stara Gradiška bile su destinacije za neposlušne kako bi se vratili na ispravni put.
Shvaćanje demokracije po vlastitoj mjeri
Znakovito mi je kako je Josipović spomenuo kako su branitelji svojim „mislima, riječima i djelom“ prešli granicu koju demokratsko društvo može istrpiti. Ovo mislima mi je posebno zanimljivo jer možda najbolje opisuje kako zapravo Josipović shvaća demokraciju. Dakle za njega branitelji ne smiju niti misliti kako prosvjedovati, ne smiju izraziti svoje zahtjeve, ukoliko ih je Vlada jednom odbila. To je bit ponašanja čovjeka odgojenog u totalitarnom režimu.
Svojim, u daljnjem tekstu, trivijaliziranjem lustracije, spominjanjem kevinih jama itd. Ivo Josipović želio je omalovažiti demokratski iskorak i suočavanje sa prošlošću koji je Hrvatskoj nužno potreban, a za koji će Hrvatska dobiti pomoć od Njemačke, kako je rekao nedavno njemački predsjednik Joachim Gauck.
Josipović se očito upregao u ljevičarska kola, iako se pokušavao u predizbornoj kampanji prikazati kao političar centra i ljevog centra, sa ciljem stvaranja straha u društvu od nekakve agresivne desnice, koja želi revidirati prošlost. Upravo je takav stav većinskih medija i intelektualaca priječio bilo kakav demokratski iskorak, a pod krinkom revizije prošlosti bilo je zabranjeno otvarati teme koje su duboko kompromitirale brojne ugledne članove našeg društva.
Dario Holenda
