Danas je druga nedjelja Došašća. Katolici pale drugu svijeću na adventskom vijencu, betlehemsku svijeću ljubavi.
Četiri svijeće na adventskom vijencu predstavljaju četiri tjedna adventa. Svaka simbolizira 1.000 godina, zajedno 4.000, što je biblijsko vrijeme od stvaranja Adama i Eve do rođenja Krista. Iako suvremeni vijenci imaju svijeće različitih boja, a običaj dopušta korištenje i bijelih, tradicionalno se na vijenac stavljaju tri ljubičaste i jedna ružičasta. Na prvu nedjelju adventa ili došašća pali se prva ljubičasta svijeća, proročanska, u sjećanje na proroka Izaiju koji je prorekao rođenje Krista. To je i svijeća nade. Druga ljubičasta, svijeća Betlehema koja simbolizira Kristove jaslice, a predstavlja ljubav, pali se drugu nedjelju došašća.
Betlehem, najmanji grad u Izraelu, odabran je kao mjesto dolaska Spasitelja – Mesije. Ovaj odabir nosi snažnu simboliku: Bog bira skroman gradić za rođenje Isusa, te izabire neznatne i malene koji će biti nosioci i pokazatelji samoga Boga.
Druga adventska svijeća, uz to, predstavlja svjetlo vjere koje je nadahnulo Abrahama da napusti mnogoboštvo i prihvati vjeru u jedinoga Boga. Ona nas podsjeća na razdoblje oblikovanja naroda pozvanog u poseban odnos s Bogom – jedinim izvorom života, zajedništva.
Na treću nedjelju ili na polovici adventa pali se ružičasta, pastirska svijeća, simbol radosti zbog Božića koji se bliži. Treća se ljubičasta, anđeoska svijeća koja znači mir pali posljednja.
Kršćani su do srednjeg vijeka usvojili običaj praviti vijence o Božiću te su ih počeli koristiti kao dio duhovnih priprema za Božić jer prema Bibliji, “Krist je svjetlo svijeta”. Ipak, prema nekim izvorima smatra se da je prvi adventski vijenac, najbliži onome kakav poznamo danas, osmislio protestantski pastor, osnivač doma za siromašnu djecu u Hamburgu, Johann Hinrich Wichern 1839. godine. Budući da su ga djeca stalno propitkivala kada će Božić, konstruirao je drveni krug od kotača zaprežnih kola na koji je stavio 19 malih crvenih i četiri velike bijele svijeće. Svaki bi dan palio po jednu crvenu, a bijele nedjeljom kako bi djeca bolje pratila približavanje dugoočekivanog blagdana. Taj je običaj uskoro našao svoje mjesto u protestantskim crkvama diljem Njemačke, a veliki je vijenac polako evoluirao u manji s 4 ili 5 svijeća. U 20-im godinama prošlog stoljeća postao je i dio rimokatoličke tradicije.
Simbolika adventskog vijenca uistinu je čudesna. Krug vijenca, koji nema ni početka ni kraja, kao i zelena boja, simboliziraju Božju vječnost, besmrtnost duše i novi, vječni život koji nam je obećan u Kristu. Sam vijenac može biti načinjen od različitog zimzelenog bilja koje predstavlja neprekinuti ciklus života. Lovor znači pobjedu nad progonom i patnjom, bor, božikovina i tisa besmrtnost, a cedar snagu i ozdravljenje. Toliko rado korištena božikovina također ima posebno značenje u kršćanstvu. Bodljikavi listovi podsjećaju na Kristovu krunu od trnja, a ako je vjerovati jednoj staroj engleskoj legendi, i njegov je križ bio načinjen od božikovine. Češeri bora, orasi ili sjemenke mahuna koji se koriste za dekoraciju vijenca također su simbol života i uskrsnuća.
Fenix-magazin/MD
