Danas, 27. prosinca, Crkva slavi blagdan Svetog Ivana, najmlađeg od dvanaestorice Kristovih Apostola i evanđelistu, Isusova miljenika i “učenika kojeg je Isus ljubio”. Bio je brat sv. Jakova, i njih dvojica su sa Sv.Petrom sačinjavali uži krug trojice kojima je bilo dopušteno vidjeti preobraženog Isusa.
Sv. Ivan je zaštitnik pjesnika, slikara, kompozitora, izdavača, … Stoga, svim Ivanima, Ivanama, Ivkama, Ivankama, Ivicama, Ivama i svima drugima koji nose ime toga hrvatskom narodu dragoga sveca – želimo sretan imendan!
Za rimskog Cara Domicijana (81-96) najprije su Apostola Ivana doveli u Rim i bacili u kotao kipućeg ulja. Ništa mu to nije naškodilo. Drugi put je car naredio Sv.Ivanu da popije otrovano vino. Kad je Sv.Ivan uzeo čašu u ruke kako bi popio vino, otrov je izišao iz vina u obličju zmije. Nakon tih čudesa je vraćen u Malu Aziju i prognan na otok Patmos.
Sv. Ivan apostol bio je učenik Ivana Krstitelja i prvi je s apostolom Andrijom pošao za Kristom. U Isusovu javnom životu ima uz Petra i Jakova Starijeg, svoga brata, reklo bi se, neko povlašteno mjesto. Najveću je hrabrost pokazao kada je jedini od apostola stajao pod Isusovim križem. Nakon Kristova uskrsnuća i uzašašća na nebo pokazuje se Ivan u više navrata u povlaštenoj situaciji uz Petra. Za vrijeme prvog Apostolskog koncila u Jeruzalemu, oko 50. godine, ubraja se među stupove prvotne Crkve.
Na poseban način, bio je “prvi i zadnji” apostol. Prvi zato što je, uz Andriju apostola, upravo on krenuo s rijeke Jordan za Isusom, osjetivši da je Isus veći učitelj od dotadašnjeg učitelja Ivana Krstitelja. Zadnji zato što je jedini smogao hrabrosti i snage doći Isusu pod križ kad je bio raspet. Tada je Isus, s križa, povjerio Mariju Ivanu i Ivana Mariji; proglasio je Ivana sinom svoje majke Marije. U još mnogo događaja sv. Ivan zauzima posebno mjesto. Na Posljednjoj večeri bio je sasvim blizu Isusa, “naslonio se Isusu na grudi”, kako kaže u svojem Evanđelju.
Povjesničari kršćanske starine misle da je Ivan ostao u svetom gradu, u Jeruzalemu, sve do smrti Isusove Majke, koju je Isus na križu povjerio baš njemu. Predaja iz II. st. tvrdi da je Ivan, počevši od 60. godine djelovao u Efezu u Maloj Aziji postavljajući biskupe i osnivajući kršćanske zajednice. Doživio je veliku starost te umro prirodnom smrću u početku vladavine cara Trajana, dakle, negdje oko 100. godine. Osim evanđelja napisao je tri poslanice i Otkrivenje. Sve su mu knjige pune najdublje teologije. Origen piše početkom III. st. : “Cvijet Biblije jesu evanđelja, a cvijet evanđelja jest Ivanovo evanđelje.
Glavni znak sv. Ivana, uz knjigu, je orao, znak uzvišena nadahnuća, kakve su i njegove poruke ostavljene nama u Sv. Pismu. Sv. Ivan se u svojim spisima uzdignuo sve do nebesa, baš poput orla koji se uz njega prikazuje, i tako nam prenio Božju riječ uz veliko nadahnuće Duha Svetoga poslanog od Boga.
Fenix-magazin/SIM
