Svanuo je novi dan, blagdan Svih Svetih. Dan u kojem se prisjećamo i svih dragih ljudi koji više nisu s nama. Dan u kojem više razmišljamo o smislu života i preispitujemo se, što je doista bitno u životu. Ili danasnji ritam života čovjeku ne ostavlja vremena da zastane i da se zapita : tko sam to ja, odakle sam i kamo idem ? Čije je sve ovo sto imam i što vidim, sve ove livade, šume, kuće, svi ovi ljudi kojima sam okružen? Citat iz 
psalma 24 daje nam odgovor na to pitanje : ” Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive” Ps 24, 1 Tražimo lice Jahvino, zovimo ga dok je blizu. Tražimo lice Očevo, jer mi smo njegova ljubljena djeca. Kad nas pritisnu brige i problemi nemojmo klonuti, jer velika je plaća naša na nebesima. Prepoznajmo Božju ljubav i milosrđe u svakom trenutku svog života. Otiđimo na groblje s osmjehom na licu, jer ćemo svoje drage sresti u Očevom domu, a do tada operimo svoje haljine i ubijelimo ih. Promatrajući svijeće koje gore po nasim grobljima prepoznajmo u tome sebe i svoj život koji treba biti svjetlo i toplina za ljude oko nas. Širimo dobrotu i ljubav u svojim obiteljima, na radnom mjestu , gdje god se nalazili. Pokažimo ljudima da život ima smisla, da je život Božji dar koji treba s radošću prihvatiti.
Napisala: Zlatka Terman
