Bosna i Hercegovina dočekala je 2023. s probuđenim optimizmom i s očekivanjem građana da nakon godina zastoja slijedi razdoblje promjena i poboljšanja općeg stanja, opterećenog međuetničkim napetostima, siromaštvom i korupcijom, no kraj godine donio je nova razočarenja sporim reformama.
Početkom godine uspostavljena je nova vlast nakon izbora u listopadu 2022., koju je dočekala odluka Europske komisije s kraja prošle godine da BiH dodijeli status kandidatkinje za članstvo u EU.
BiH je taj zahtjev podnijela još 2016., unatoč procjenama iz EU da za to nije spremna. Godinama su slijedile poruke iz Bruxellesa o reformama kao preduvjetu napredovanja na europskom putu, od čega u praksi nije bilo ništa jer nije bio usvojen niti jedan zakon iz reformskog paketa što ga je Europska komisija definirala još 2019.
Ipak, zahvaljujući krizi nakon napada Rusije na Ukrajinu BiH je neočekivano dobila, zajedno s Ukrajinom i Moldavijom, kandidatski status, jer je EU procijenila da je proces proširenja jedan od ključnih elemenata njenog odgovora na tu sigurnosnu ugrozu.
Novu vlast u BiH formirao je šaroliki blok stranaka što su unutar “svojih” etničkih zajednica dobile najveće povjerenje birača.
Nakon niza godina čvrstog savezništva s HDZ BiH i Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika, Stranka demokratske akcije (SDA), iako pojedinačno najjača bošnjačka stranka, suočila se s činjenicom da joj dugogodišnji partneri više ne vjeruju te se morala preseliti u oporbu.
Tome je doprinijelo je i veliko nezadovoljstvo birača čelnikom SDA Bakirom Izetbegovićem koji je katastrofalno poražen u utrci za novi mandat u Predsjedništvu BiH. Uz to suočio se s novim moralnim porazom jer je njegova supruga Sebija prokazana kao osoba koja je nezakonito stekla magisterij i doktorat medicinskih znanosti te su joj oduzete titule kao i mjesto redovite profesorice Medicinskog fakulteta i ravnateljice Kliničkog centra u Sarajevu.
SDA je u vlasti je zamijenila bošnjačko-građanska “trojka” koju čine SDP BiH, Narod i pravda (NiP) i Naša stranka (NS), a oni nisu imali drugog izbora osim nastaviti suradnju s bivšim Izetbegovićevim partnerima, Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom, jer su njihove stranke dobile najveće povjerenje hrvatskog odnosno srpskog dijela biračkog tijela.
Iskorak uz stalna ograničenja
Čelnici “trojke” Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto u vlast su ušli s ambicijom da prekinu začarani krug svađa i nepovjerenja koji je blokirao svaki napredak zemlje proteklih godina i na tom su tragu s Čovićem i Dodikom poslali poruke o potrebi iskrene suradnje.
Zajednički su uspjeli osigurati da do kraja kolovoza u parlamentu bude usvojeno pet zakona iz europskog reformskog paketa pa je tako BiH dobila nove zakone o slobodi pristupa informacijama, o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću (VSTV), o ombudsmanu, vinu i strancima.
Najavili su nastavak takvog tempa i usvajanje do kraja godine još nekoliko važnih zakona, uključujući onaj o sudovima, no upravo je taj zakon postao novim kamenom spoticanja koji će dovesti do ozbiljnih sukoba i lomova u vlasti.
Za kraj idile ponovo se pobrinuo lider bosanskih Srba Dodik, koji je ispostavio ultimativni zahtjev da novo sjedište prizivnog odjela Suda BiH bude Banja Luka te zatražio donošenje novog zakona o Ustavnom sudu BiH kojim bi se iz njega eliminiralo troje stranih sudaca koje postavlja predsjednik Europskog suda za ljudska prava.
U pozadini tog zahtjeva je pokušaj da nad tim sudom uspostavi političku kontrolu tako što će ga pretvoriti u instituciju u kojoj se odluke donose temeljem etničkih odnosno entitetskih ključeva.
Dodik je istodobno nastavio nemilosrdni verbalni obračun s visokim predstavnikom za BiH Christianom Schmidtom, čiji legitimitet uporno osporava navodeći da ga nije formalno potvrdilo Vijeće sigurnosti UN pa RS nema obvezu s njim surađivati, iako je Schmidt izabran u potpunosti u skladu s predviđenom procedurom.
Zbog nepoštivanja Schmidtovih odluka Dodik je u listopadu “zaradio” optužnicu Tužiteljstva BiH, a u prosincu je zbog toga morao i na optuženičku klupu u Sudu BiH.
Bude li osuđen, prijeti mu šest mjeseci do pet godina zatvora te zabrana obnašanja dužnosti u tijelima vlasti zbog čega on prijeti dodatnom radikalizacijom svog političkog djelovanja. Najavio je da će, bude li osuđen, odmah osnovati nevladinu organizaciju koja će se zalagati za neovisnost RS.
Najvažnija zadaća – ubrzanje europskih integracija
Europska je komisija u svom izvještaju o napretku BiH u 2023. konstatirala kako upravo ovakve prijetnje i secesionistička retorika ugrožavaju mir i stabilnost države.
Istodobno je ocijenila da je u protekloj godini u BiH ostvaren ograničeni napredak u provedbi reformi te je dala uvjetnu preporuku za otvaranje pregovora o članstvu u ožujku, no samo ukoliko do tada bude postignut “odgovarajući stupanj usklađenosti” s kriterijima EU.
Političari u BiH se nadaju se kako bi usvajanje bar tri do četiri reformska zakona moglo biti dovoljno za zeleno svjetlo za pregovarački proces.
Upravo to ostaje najvećim izazovom za vlasti u BiH u 2024. Vladajuće stranke moraju pokazati biračima da su u stanju ispuniti najvažnije obećanje – ubrzati proces europskih integracija. Odgovor na to jesu li iznevjerili njihova očekivanja mogu dobiti već u listopadu kada se u BiH trebaju provesti lokalni izbori.
Lokalni izbori bi, uz ishod suđenja Dodiku te konačni dogovor o izmjenama izbornog zakona, na kojima inzistira HDZ BiH, mogli bitno odrediti u kojem će se pravcu susjedna zemlja kretati u narednoj godini.
Fenix-magazin/MD/Hina/Ranko Mavrak
