Sveti Otac, papa Franjo, tijekom svojih brojnih susreta s djecom, uvijek je pokazivao ogromnu otvorenost prema njihovim iskrenim pitanjima. Ta pitanja, prožeta čistom dječjom radoznalošću pa i dubokom emocionalnom snagom, često su bila dirljiva, duhovita, a ponekad i iznenađujuće mudra. Bez straha, djeca su Svetog Oca pitala o svim aspektima života – od osobne vjere i svakodnevnih izazova do velikih životnih pitanja o Bogu, ljubavi i smislu postojanja.
Piše: Marijana Dokoza
Brojna pitanja i odgovori zabilježeni su u posebnoj knjizi koja sadrži pitanja djece iz svih krajeva svijeta – od Europe do Afrike, od Azije do Amerike – upućena papi Franji. U knjizi se nalazi i pitanje jednog djeteta koje je upitalo: „Zašto danas više nema čuda?“ Papa Franjo, mu je odgovorio: „Ma tko ti je to rekao? To nije istina! Čuda i danas ima.“ Nastavio je objašnjavajući kako su prava čuda ona koja se događaju u svakodnevnom životu – poput ljudi koji, unatoč patnji, ne gube vjeru, ili mučenika na Bliskom istoku koji radije podnose smrt nego se odriču svoje vjere u Isusa. Papa je također podijelio i svoje osobno iskustvo, rekavši: „I sam sam iskusio mnogo čuda. Ona nisu bila spektakularna. Nisam vidio nikoga da je oživio od mrtvih. Ali vidio sam mnogo svakodnevnih čuda u svom životu.“
I doista se čuda uvijek događaju, iako ih ne vidimo, često zbog površnosti kojom živimo život. Nevjerojatno je čudo koliko ljudi svakodnevno posjeti Baziliku svetog Petra u Vatikanu, i svaki od njih, bez obzira na vjeru, kulturu ili naciju, osjeća tu neobjašnjivu, duboku prisutnost nečeg većeg od sebe. Možda je to svetost prostora, povijesti koja prožima zidove, ili jednostavno činjenica da se ovdje, u srcu kršćanstva, ljudi okupljaju već stoljećima u potrazi za utjehom, nadom i smislom, bez obzira kojoj vjeri pripadaju.
Mjesto gdje se ljudi bar na trenutak osjećaju povezanima bez obzira na vjeru i naciju
Kada uđete u Baziliku, osjetite tu neopisivu tišinu koja vas obuhvaća, usprkos buci i gomili oko vas. Svjetlo koje prodire kroz vitraže, veličanstvenost Michelangelove “Pietà”, ogromni baldahin Berninija – sve to stvara atmosferu koja vas potiče na razmišljanje, molitvu ili jednostavno zadivljenu šutnju. Ljudi dolaze iz svih krajeva svijeta, neki kao hodočasnici, neki kao turisti, ali gotovo svi izlaze s osjećajem da su dotaknuli nešto sveto, nešto što nadilazi svakodnevnicu.
I upravo to je čudo ljudske vjere, nade i jedinstva. Bez obzira na to koliko je velika gomila, svatko nađe svoj trenutak mira, svoj mali kutak u kojem može razgovarati s Bogom. Papa Franjo često govori o važnosti “malih čuda” svakodnevnice, a posjet Bazilici svetog Petra upravo je jedno od tih čuda. To je mjesto gdje se ljudi, makar samo na trenutak, osjećaju povezanima – sa sobom, s drugima i s Bogom. I to je, uistinu, nešto nevjerojatno.
U srcu Vatikana
Smještena u samom srcu Vatikana, bazilika sv. Petra zadivljuje svojom veličinom, bogatom poviješću i impresivnim umjetničkim blagom. Njezina arhitektura, djelo velikana poput Bramantea, Michelangela i Berninija, oduzima dah.
Kupola sv. Petra, koju je dizajnirao Michelangelo, dominira rimskim nebom i nudi nevjerojatan pogled na grad. Unutar bazilike, veličanstveni Berninijev baldahin iznad papinskog oltara te brojna remek-djela renesansne i barokne umjetnosti čine ovu građevinu pravim umjetničkim blagom. Osim što je duhovno središte i mjesto gdje su pokopani brojni pape, uključujući i samog svetog Petra, bazilika je i jedno od najposjećenijih turističkih odredišta na svijetu. Svake godine milijuni hodočasnika i posjetitelja dolaze kako bi osjetili njezinu uzvišenu atmosferu, divili se umjetničkim čudesima i proživjeli povijest koja živi u svakom njezinom kutku. Ulaskom u baziliku, osjećate kako vas prošlost obuzima, kao da čujete korake koji odjekuju kroz stoljeća.
Izgrađena na mjestu skromnog groba sv. Petra
Bazilika svetog Petra u Rimu spada među najposjećenije i najimpresivnije crkve na svijetu. Izgrađena je na mjestu skromnog groba sv. Petra, ribara iz Galileje.
Sagrađena je po nalogu cara Konstantina oko 320. godine poslije Krista. Smještena je na Vatikanskom brdu, u blizini Neronova cirkusa, gdje je sv. Petar doživio mučeništvo. U 15. stoljeću započeo je dugotrajan proces koji je, uz pomoć brojnih umjetnika (Bramante, Michelangelo, Bernini), tijekom otprilike dvjesto godina doveo do potpune obnove prvotne konstantinske bazilike.
Njezin temeljni kamen položio je 18. travnja 1506. papa Julije II., s namjerom da preuredi Vatikan i zamijeni staru baziliku sv. Petra. Među brojnim prijedlozima, papa je odabrao projekt arhitekta Donata Bramantea, koji je crkvu zamislio u obliku grčkog križa s jednakim krakovima, okruženog s četiri manja križa te monumentalnim kupolom koji se stepenasto uzdiže oponašajući Panteon
Međutim, gradnja je prekinuta nakon samo nekoliko godina zbog smrti Julija II. i Bramantea. Istovremeno su se pojavili i financijski problemi, pa su sljedećih 20 godina radovi bili zaustavljeni. Pape su se mijenjale, a s njima i graditelji i umjetnici, od kojih se uvijek tražilo da projekt bude skromniji i isplativiji. Kada je na papinsko prijestolje stupio Pavao III., pripadnik bogate i ugledne obitelji, zadužio je Michelangela Buonarottija da nastavi započeti projekt.
Današnji Trg sv. Petra sa svojom veličanstvenom kolonadom također je imao sasvim drugačiji izgled: današnji izgled pravo je remek-djelo Gian Lorenza Berninija.
Impozantno pročelje Carla Maderna iz 17. stoljeća daje dojam o iznimnoj veličini bazilike, koja je i danas jedna od najvećih crkava na svijetu. Fasada duga 115 metara, ispred koje se nalaze stepenice s tri nivoa, ima pilastre i korintske stupove te je okrunjena zabatom s trinaest kolosalnih kipova.
U sredini se nalazi logija za blagoslov: odavde papa blagoslivlja vjernike u najsvečanijim prilikama, a svijetu se objavljuje izbor svakog novog pontifika. Sveta vrata, čije otvaranje službeno označava početak Svete godine, nalaze se posljednja s desne strane.
Kupola koju je dizajnirao Michelangelo, a dovršili Della Porta i Fontana 1588.-89., zadivljuje svojom veličinom i skladom, svojstvima koja se mogu cijeniti tijekom zahtjevnog, ali vrijednog uspona koji omogućuje otkrivanje njezinih građevnih tajni. Na terasi, stepenice s 330 stuba vode do unutarnjeg kružnog prolaza s kojeg se mogu vidjeti mozaici koje je 1605. godine izradio Cavalier d’Arpino.
Ulaskom u baziliku, u prvoj kapeli desnog broda, može se diviti najpoznatijem remek-djelu Bazilike sv. Petra, Michelangelovoj “Pieti” (1498.-99.): mramornom djelu koje je umjetnik izradio s 23 godine i koje stoljećima očarava svojom tehničkom savršenošću.
Bazilika svetog Petra ima 25 oltara, ali glavni oltar koji svake godine plijeni pozornost milijuna posjetitelja je upravo glavni oltar svetog Petra! Zovu ga i Papinski oltar, koji koristi samo Papa, jer je to sveto mjesto koje se nalazi iznad groba svetog Petra. Iznad oltara sv. Petra uzdiže se Berninijev brončani baldahin koji je naručio Urban VIII. Barberini, sa svojim gigantskim uvrnutim stupovima, ispod čijih se ukrasa nalaze Barberinijeve pčele, simbol obitelji.
Na mramornim postoljima koji podupiru stupove, prikazano je sedam puta lice žene, od začeća do rođenja djeteta, prikazano na posljednjem frizu. Riječ je o djelu mladog Borrominija, koje slavi Mater Ecclesia, majku svih crkava. U ispovjedaonici Maderna, 99 višegodišnjih svjetiljki obasjava grob sv. Petra.
Temelj Rimske crkve
Na zidu apside nalazi se stolica sv. Petra, koja zapravo nije vidljiva, sačuvana u veličanstvenoj baroknoj kompoziciji Berninija. Veliki kovčeg izrađen je od pozlaćene bronce, visok 7 metara, a nose ga brončani kipovi koji predstavljaju liječnike grčke i latinske crkve. Gore, radost anđela i kerubina, među oblacima i zrakama munja, filtrirana svjetlošću ovalnog prozora s bijelim i žutim staklom, na kojem stoji golubica, simbol Duha Svetoga.
Među najvažnijim spomenicima su grob Pija VII. u Klementovoj kapeli Bertela Thordvaldsena, grob od pozlaćene bronce Inocenta VIII. od Pollaiola (1498.), najstariji grobni spomenik bazilike, spomenik Urbanu VIII. od Berninija, spomenik Klementu XIII. od Antonija Canove (1784.-92.) i grobna stela Stuartov spomenik Antonija Canove.
Unutar bazilike nalazi se Muzej riznice Bazilike sv. Petra. Od velikog povijesnog i umjetničkog interesa, razvija se obilazak u devet izložbenih prostorija s jedinstvenim djelima od 4. do 19. stoljeća, raspoređenim prema kronološkom kriteriju, te sadrži sakralna ruha i dragocjene predmete koji se nude na štovanje Vatikanske bazilike.
Posebno su zanimljivi ciborij Donatella, “Spomenik Sikstu IV.” od Pollaiola, križ i svijećnjaci od pozlaćenog srebra A. Gentilija (1582.), “Sarkofag Junija Bassa” (4. st.), Vatikanski križ ili križ cara Justinijana II., dalmatinska dalmatika s ukrasima iz ranog srednjeg vijeka, pozlaćeni metalni pijetao (9. st.) koji je ukrašavao zvonik prve Konstantinove bazilike.
Sastavni dio bazilike su Vatikanske grotice, koje se nalaze između poda Konstantinove bazilike i današnje bazilike: ovdje se nalaze grobovi mnogih papa, poput Pija XII., Pavla VI., Ivana Pavla I. i Ivana Pavla II. Iz špilja, u kojima se nalaze kapelice, kipovi, spomenici i grobovi, dolazi se do predkonstantinove nekropole. Na ovom mjestu, zajedno s mauzolejima od 2. do 4. stoljeća, nalazi se skromni spomenik, ali temelj Rimske crkve: grob sv. Petra.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
