U subotu, 16. rujna, Hrvati iz njemačke savezne zemlje Sjeverna Rajna-Vestfalija, te Belgije, Nizozemske i Luksemburga hodočastili po 48. put Mariji Djevici Siromaha u belgijski Banneux.
Sveto misno slavlje predvodio je mladomisnik fra Nikola Livaja, koji je na službi u župi Nova Bila (BIH), uz koncelebraciju trinaest svećenika. Zbor misije Aachen predvodio je pjevanje zajedno s članovima zborova iz drugih misijskih zajednica, javlja portal svjetlorijeci.ba.
Fra Nikola se u svojoj propovijedi osvrnuo na pojam siromaštva u mnogim njegovim značenjima. Govorio je o relativnosti ovoga pojma, jer ga u različitim životnim okolnostima možemo posve različito doživljavati. Potom je fra Nikola izdvojio tri stvari u kojima zapadni čovjek, sit kruha, oskudijeva, a to su: strpljenje, povjerenje i smisao. Obrazloživiši ova tri pojma fra Nikola je nastavio:
„Zamolimo danas Djevicu Siromaha da ulije u naša srca siromašna strpljenjem malo od svoga strpljenja koje je imala čekajući što će joj se dogoditi kada je rekla anđelu: ‘neka mi bude po tvojoj riječi’, neka nam ulije malo od onoga strpljenja kada je zajedno s Josipom obilazila betlehemske kuće ne mogavši naći smještaj za porod, neka nam udijeli malo od onoga strpljenja koje je imala pod križem kada su njezina Sina proboli čavlima i pribili na drvo križa. Nije se čuo nijedan jauk iz majčinih usta koji bi osudio rimske vojnike i svjetinu koja je vikala: raspni ga, raspni! Takvog strpljenja nam treba, braćo i sestre, da se svaki dan možemo suočiti s nepoznatim u koje nas Bog uvodi, da se možemo nositi s onima koji nas i sve n Po završetku svete mise uslijedio je blagoslov bolesnika i nabožnih predmeta.
Zajednički ručak za sve hodočasnike bio je na parkingu u blizini crkve. Nakon okrepe, ugodnog razgovora i pjesme, hodočasnici su se uputili na pobožnost Križnoga puta u prelijepom prirodnom ambijentu svetišta, kojeg su animirali mladi iz misije Aachen.
Na kraju hodočašća, kod hrvatske kapele, fra Ivica Radić zahvalio je svim hodočasnicima, svećenicima i posebno vjernicima iz Aachena koji su se uključili u organizaciju ovog lijepog događaja, odvojivši svoje vrijeme, resurse i sposobnosti kako bi cijelo hodočašće proteklo u najboljem redu.aše odbacuju i omalovažavaju.
Kako je Fenix-magazin.de već ranije pisao, Banneux je malo mjesto s tristotinjak stanovnika u općini Sprimont na belgijskim Ardenima, jugoistočno od grada Liegea. To je frankofonsko područje Belgije u pokrajini Valoniji. Stanovnici su se još 1914. godine zavjetovali mjesto posvetiti Majci Božjoj, ako ih sačuva od ratnih pustošenja. Čudom Božjim mjesto je za vrijeme Prvoga svjetskog rata ostalo netaknuto.
Od tada mjesto počinju zvati „Banneux Notre Dame“ (Banneux Naše Gospe). Kasnije će to mjesto postati poznato po Marijinim ukazanjima koja je tadašnji biskup Liegea, Louis-Joseph Kerkhofs 1942. priznao, a Vatikan 1947. potvrdio i konačno javno autentičnim 1949. godine i proglasio. U Banneuxu je u siromašnim uvjetima živjela obitelj Beco.
Toj se obitelji 25. ožujka 1921. godine rodila kći Mariette. Ona je bila najstarije od sedmero djece. Obiteljska kuća je bila kilometar i pol udaljena od župne crkve i nalazila se uz borovu šumu koja se stere sve do Eifela. U vremenu od 15. siječnja do 2. ožujka 1933. godine ukazala se dvanaestogodišnjoj Mariette Majka Božja osam puta i predstavila se kao „Djevica Siromaha“ koja je došla „patnicima boli olakšati“.
Koje li jednostavnosti u samopredstavljanju Marijinu! Objavljuje se djetetu iz siromašne obitelji, u siromašnome mjestu, Ona koja je i sama siromašna bila. Sveti Alfons Liguori ističe kako je Spasitelj svijeta, hoteći nas potaknuti da se ne vežemo uz zemaljska dobra, odabrao biti siromah među nama: „Ta poznato vam je milosrđe Gospodina našega Isusa Krista kako je radi vas od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši njegovim siromaštvom“ (2 Kor 8, 9). Liguori nadalje ističe kako je njegova najbolja učenica upravo bila Blažena Djevica Marija.
Nasljedujući primjer svojega Sina ona se udala za siromašnoga tesara Josipa. Pri obredu očišćenja Marijina i prikazanja djeteta Isusa u hramu nisu Marija i Josip prinijeli janje, što je bio propis u Levitskome zakoniku (Lev 12, 6) za one koji su si to mogli priuštiti, već „par grlica ili dva golubića“ (Lk 2, 24), što je bila žrtva siromašnih obitelji.
Austrijski svećenik, Franz Jantsch, je na hodočašću u Banneux napisao sljedeće dirljive riječi: Svako od mnogobrojnih marijanskih svetišta na svijetu ima nešto posebno. Ono što je mene fasciniralo kada sam prvi puta čuo za Banneux bio je naziv Djevica Siromaha. Kako genijalno smišljeno, rekao bih da su ga ljudi izmislili. Kako aktualno i za naše vrijeme i situaciju. Djevica je među nama bez zvijezda, svjetlosnih zraka, pa čak i bez kraljevske krune bez koje ju se nije moglo stoljećima vidjeti. Ljudsko biće poput nas, … ali u milosti Božjoj. Siromaštvo danas mijenja oblik. Prije bi se uvijek pomislilo na glad kada bi se govorilo o siromaštvu. Danas vidimo kako je neimaština skrivenija i opasnija. Siromaštvo je danas ponajprije unutarnje čovjekovo stanje. Siromašan je onaj kojemu nešto bitno, neophodno nedostaje, a to ne mora nužno uvijek biti jelo i pilo. Kako je samo siromašna duhovnim dobrima naša generacija. Najveća neimaština i siromaštvo su kada čovjek više nije povezan s Bogom, kada nema vjere. Osiromašili smo i velikom i dubokom pobožnošću kojom su tako bogata bila ranija vremena. U svom siromaštvu … pružamo svoje ruke jednomu biću koje živi u punini Božje milosti i duhovnoga bogatstva i može nam pomoći. Okrećemo se svojoj nebeskoj Majci Mariji. Ona je na zemlji bila siromašna, u nebu je bogata postala. Ona i naše siromaštvo može preobraziti!
Fenix-magazin/MD
