U povodu 20. obljetnice smrti slaviste, pisca i pjesnika Franje Rottera, koji je 2002. godine umro u 31. godini života nakon teške bolesti, u Hrvatskom centru u Beču priređeno je prigodno predavanje u znak sjećanja na ovog gradišćanskog Hrvata koji je unatoč kratkog životnog vijeka ostavio svojim upečatljivim djelovanjem izniman trag.
Iz Beča piše: Snježana Herek
To su potvrdili u svojim izlaganjima i glavni gosti večeri, akademik Nikola Benčić i pokojnikov brat Ivan Rotter. Njima su se pregrštom pohvala za “Francija” kako su gradišćanski Hrvati od milja zvali Franju Rottera, pridružili i glavni urednik Hrvatskih novina Petar Tyran i glavna tajnica Hrvatskog centra u Beču Gabriela Novak Karall.
Tyran je pritom, ne samo vodio kroz program nego je i ispričao niz zanimljivosti oko davanja Francijeve suglasnosti za štampanje i izdavanja knjige pjesama “Croatia liberata”, na koju je i sam osobno utjecao. Novak Karall je s ponosom govorila o jedinstvenoj knjižnici “Franjo Rotter”, koju je pokojnik kao član Hrvatskog akademskog kluba u Beču pokrenuo i potom počeo preuređivati. Međutim smrt ga je pretekla i nije uspio završiti taj, ne samo za njega, nego i za sve gradišćanske i ostale Hrvate, izuzetno važan posao.
Kako su u razgovoru s Tyranom istakli pokojnikov brat Ivan Rotter i akademik Benčić, koji su uredili dvojezičnu knjigu “Croatia liberata” otisnutu na hrvatskom i njemačkom jeziku, ova je impresivna Zbirka pjesama ugledala svjetlo dana nekoliko mjeseci nakon smrti Franje Rottera.
“Za knjigu Croatia liberata, koju je izdalo Hrvatsko štamparsko društvo u Gradišću, Franjo je posmrtno nagrađen nagradom “Slavič” Društva hrvatskih književnika u Zagrebu. To je bilo veliko priznanje ne samo autoru knjige nego i sveukupnoj gradišćanskohrvatskoj književnosti. Bila je to prva publikacija nekog našeg autora koja je nagrađena od ovog važnog gremija u Hrvatskoj”, istakao je Tyran.
Kako je rekao akademik Benčić on je imao Rotterov manuskript, no obitelj nije htjela suglasnost za objavu pjesama.
“Tek kratko pred smrt, teško bolestan Franci Rotter je pristao na objavu, a na to ga uspio nagovoriti u osobnom razgovoru Petar Tyran”, istakao je Benčić, koji je dao vrlo stručan i zanimljiv pregled Rotterovog stvaralaštva. A ono prema Benčićevim riječima ima “veliki značaj” za gradišćanskohrvatsku i hrvatsku književnost.
Kako se je moglo čuti iz Tyranovog i Benčićevog izlaganja Rotterova obitelj nije bila za objavu Zbirke pjesama iz straha da će članovi obitelji imati u selu Gerištof, gdje je i Franjo rođen, velikih problema. Naime, Franjo je bio, kako su istaki, vrlo kritičan, direktan i nikoga se nije bojao, nastojeći uvijek sve započeto privesti kraju. U svojim je pjesmama, između ostalog, kritizirao i Crkvu i političare, a ono što ga je posebno mučilo bila je smrt općenito i rat u Hrvatskoj. Pisao je i pjesme o ljubavi što je, kako je Tyran naglasio, bila tema o kojoj se tada javno nije smjelo pričati. Nekoliko Rotterovih pjesama imala je priliku čuti i bečka publika.
Među nabrojanim Rotterovim zaslugama Tyran je također istaknuo preuređenje knjižnice, koja je svečano otvorena u listopadu 2010. godine u Hrvatskom centru gradišćanskih Hrvata u Beču. Kako je upravo Rotter, kao član Hrvatskog akademskog kluba bio zaslužan za prikupljanje bogate književne građe ove knjižnice, tadašnja lektorica na Slavistici Bečkog sveučilišta Branislava Zaradić predložila je da knjižnica dobije ime Franjo Rotter, što je, kako je napomenuo Tyran, i učinjeno.
“Na početku dok je o knjižnici brinuo HAK bilo je negdje oko 3.000 knjiga, a sada ih imamo katalogizirano već 7.000”, istaknula je Novak Karall. Pokrivena su sva književna područja, od dječje književnosti i beletristike do znanstvenih i drugih stručnih knjiga, pojasnila je nazočnima Jelena Tyran, profesorica hrvatskog jezika i etnologinja u Hrvatskom centru. Kako je napomenula, užitak je pratiti tko sve dolazi i koje knjige posuđuje u navedenoj knjižnici, koja je, prema njenim riječima, s obzirom na prikupljenu građu, postala jedinstvena što se tiče hrvatskih djela. ”To je živi arhiv, koji se koristi aktivno i svima je dostupan”, pojasnila je Jelena.
“Knjižnicu su dodatno obogatile i učinile raznolikom i donacije knjiga iz Hrvatske”, dodala je Gabriela Novak Karall, zahvalivši svima koji su dali svoj doprinos da je knjižnica Franjo Rotter danas ponos gradišćanskih i svih ostalih Hrvata, koji navraćaju u Hrvatski centar.
Zasluge da su pjesme i djela Franje Rottera i digitalizirana ima njegov brat Ivan, koji je pokrenuo internetsku platformu “Ivanov blog”.
“U deset godina postojanja na blogu je objavljeno 40 ciklusa, a svaki ciklus je zapravo jedna knjiga. Jedna od njih je i knjiga mog brata Francija, koji time i nadalje živi s nama svaki dan i pozitivnom me energijom motivira”, rekao je gotovo plačnim glasom Ivan Rotter. Istakao je kako je trećina knjiga na blogu na njemačkom, a dvije pjesme “Nova Istra”, objavljene su na hrvatskom jeziku.
Kako Franjo Rotter, koji je 1995. godine na sveučilištu u Beču diplomirao slavistiku i romanistiku s temom dvojezičnosti gradišćanskih Hvata i sociopsiholoških aspekata asimilacije, ne bi pao u zaborav, nazočni govornici su predlagali razne načine daljnjeg obilježavanja sjećanja na njega. Između ostalog, organizaciju znanstvenog simpozija, prigodne pjesničke večeri, te podizanja spomenika njemu na spomen u njegovom rodnom Gerištofu u Gradišću.
Fenix-magazin/MD/Snježana Herek
