Home > KOLUMNE > KATARINA PEJIĆ > KOLUMNA Katarina Pejić: Rođena da dižem buku i živim kontra
image

KOLUMNA Katarina Pejić: Rođena da dižem buku i živim kontra

Vodite računa kome poklanjate svoje vrijeme, jer jednog dana će vam biti krivo a njima svejedno

Vrijeme je prvih snjegova, samo jedna topla riječ je dovoljna da ugrije hladne zimske mjesece, rekli bi romantični. Meni su trebale vuneni popleti babe Ruže, jednodijelna pidžama i vruća medovača. Koliko god da smo stari, gdje god da živimo, kad nas nasikira svakodnevnica, postoje one hladne noći kada poželimo da tata dođe i zagrli sve ono što boli, i našamara sve kretenluke što mi kvare idilu.

Enivej, ipak je petak, dan za crveni ruž i Pavlovu s najboljim prijateljicama. Gajim neki ideal slobode mira i ljubavi dok po gradu  sve više šušti kineski celofan umotanih poklona. Stavljam cimet i med u sve što stignem, ostajem rađe u kući jer nema tog problema kojeg danas ne mogu pogoršati.

Ali u ovoj kolumni ipak želim posvetiti zasluženo mjesto divnim ljudima i događajima koji su me pratili kroz proteklu godinu. Poslije Blagdana ću udarit po nepravdi i namještanju izbornih skupština. Aristotel kaže da postoji samo jedan način da se izbjegne kritiziranje : “ne radi ništa”, “ne govori ništa” i “ne budi ništa” .

Advent i prvi snijeg u meni bude dijete koje želi vjerovati da je dobra više nego zla. Iako sam rođena da dižem buku i živim kontra zacrtanog, ipak spuštam jedra u ovo vrijeme, problemi mogu pričekati. Poslije Blagdana ću u teretanu, poslije blagdana ću pisati kolumne o kretenima, politici, terorizmu, iako Sv. Otac Franjo kaže svijet je u ratu a mi se pripremamo za slavlje. Whatever i mi smo bili u ratu dok su ostali slavili, i naše su se oči punile strahom dok je ostatak svijeta ispijao pjenušce, samo što nismo za razliku od nekih zemalja podigli žice. Imamo mi Hrvati ipak veliko srce i ponosna sam što nismo ipak kreteni kao Orban-land. Tople i sunčane dane cijenim tek kad me sustigne zima i prvo čišćenje auta. Iza mene je godina puna ceste, letova, susreta sa divnim ljudima ali i one manje željenima. Nedam da mi išta pokvari prijeđene horizonte.

“Vodi računa kome poklanjaš vrijeme i sebe, jednog dana će ti biti krivo jer neki ljudi nisu jednostavno vrijedni tvog vremena”, rekao je to meni moj stari kolega Jure, koji uživa u svojoj mirovini sretno udaljen od ove moje svakodnevne kaljuže. Da sam brinuo šta će reći selo prvo bi kupio traktor” rekao bi u svom stilu Jure koji spada u neprocjenjivu kategoriju ljudi koje ne možeš opisati zašto ti toliko znače u životu. Zato takvi jesu jednostavno najbolji, ljudi koji vas kupe svojom širinom i svojim velikim srcem i bezrezervno zagrle svaki vaš bezobrazluk. Ljudi koji svojom veličinom daju nadu da dobro ipak postoji, te uz takve lakše probavljate lažnjake, protuhe i one koje možeš kupit za malo slave i škuda.

Ako možes kupiti novcem onda to nije eksklusivno, a lijepa sjećanja na putovanja koja nitko ne bi shvatio osim nas koji smo putovali nemaju cijenu, ima onih koji putuju na tuđi račun i zuje uz gemišt al’ to je druga priča. Balkanska ulica u Beču i drveni šank u Pragu dok udara truba, kuhano vino i orkestar za svadbe u Münchenu. Putovanja koja izrastaju u avanture, kada taksistu u Istanbulu natjeraš da te vozi besplatno jer te htio prevarit, kad pobjediš u automobiloskoj utrci neznanca koji vam sa strahopoštovanjem opere šajbu, a poslije saznate da se zove Ivan i da dolazi iz Bagdada, kad ostaneš bez benzina a vjerni drug šutke donese kantu dizela na parking. U ustima mi okus hamburgera s kojeg se cijedi majoneza dok ga jedem na stubištu hotela Moskva, i duge šetnje Strasbourgom koje bi završile makijatom i kestenima, široki sokak šetnice u Bitoli i ludi dani u Budvi. Pogled sa Srđa, slatki apartman na Drini u Goraždu, malvazija u Momjanu te suza puštena na pustom Plehanu.

Život nam se čini premal ponekad za čim nam duh stremi, suma našeg života su sati koje smo volili i proveli s najdražima. Stoga uvjek u ovo vrijeme kad podvlačim crtu ispod godine prvenstveno zahvaljujem Bogu na divnim trenutcima i dragim ljudima. Čuvajte te ljude koji su vam duhom dragi. Ne zaboravite u jurnjavi adventskog šarenila na one koji čekaju u samoći, razgrću zastore, gledaju niz ulicu, osluškuju vaš korak. Ne dozvolite da potrošite svoje vrijeme u beznačajne rasprave oko politike, interesa, utjecaja. Nazovite, posjetite drage ljude, nacrtajte im osmjehe na lica, da bar malo umine tupo prostranstvo samoće njihove svakodnevnice koja je najtužnija kad su Blagdani bez zvona na vratima. A za kretene, prljavu politiku, i šuplje priče uvijek ima vremena, oni se nameću sami i nisu dostojni da ih se spominje u ovo najljepše vrijeme godine.

Fenix/Katarina Pejić

Pogledajte drugo

Đuro Božanović

ĐURO BOŽANOVIĆ Hrvatska pogoduje trgovačkim lobijima koji uvoze robu često sumnjivog podrijetla

Hrvatska slobodnu carinsku zonu od ulaska u EU koristi samo za odljev mladih obrazovanih i ...

1 komentar

  1. Jadranka Gradac

    Pitki tekst i lijepa uputa za kraj: “Čuvajte te ljude koji su vam duhom dragi. Ne zaboravite u jurnjavi adventskog šarenila na one koji čekaju u samoći, razgrću zastore, gledaju niz ulicu, osluškuju vaš korak. Ne dozvolite da potrošite svoje vrijeme u beznačajne rasprave oko politike, interesa, utjecaja. Nazovite, posjetite drage ljude, nacrtajte im osmjehe na lica, da bar malo umine tupo prostranstvo samoće njihove svakodnevnice koja je najtužnija kad su Blagdani bez zvona na vratima. A za kretene, prljavu politiku, i šuplje priče uvjek ima vremena, oni se nameću sami i nisu dostojni da ih se spominje u ovo najljepše vrijeme godine.”Gdja Katarina Pejić sugerira da ne zaboravimo srce…ovakva su nam buđenja potrebna…

reklama