Predsjednik Hrvatske Ivo Josipović boji se da se istrebljivački rat iz vladajućeg SDP-a ne prebaci na rad Vlade, pa da ona postane disfunkcionalna. Možda bi se mogli zapitati, kojoj je to državi Josipović predsjednik? Jer je svima jasno da se taj rat odavno prelio na Vladu, a kulminirao je onog trenutka kad šef partije i Vlade Zoran Milanović više nije pričao sa sada već bivšim svojim ministrom financija Slavkom Linićem. Svoju su komunikaciju prebacili na medijske poruke, što je trajalo mjesecima. Ali i bez Linića, frakcijske borbe unutar SDP-a nikako nisu mogle zaobići Vladu u kojoj većinom sjede partijski ministri, istina mahom i Milanovićevi poslušnici. Kao što Vladu nisu mogli zaobići ni sukobi unutar HNS-a kad je Vesna Pusić odstrijelila bivšeg potpredsjednika Vlade i jednog od šefova HNS-a Radimira Čačića. Ali je nevjerojatno da šef države to ne vidi. To su njegove kamiličaste, uopćene poruke, kakve daje od početka mandata, bez ikakvog sadržaja, a još manje bez ikakve inicijative i liderstva.
Koliko god se nekome činilo da je to pitanje partijskog, stranačkog razračunavanja, i dio demokratskih procesa, taj onda doista zatvara oči pred stvarnošću. Jer Hrvatska se nalazi u opasnoj i vrlo teškoj situaciji, ne samo u dubokoj ekonomskoj, nego i u dubokoj političkoj krizi kojoj se ne vidi kraja. Vlada je jedna od stožernih institucija nacionalne sigurnosti, koja je već dulje teško uzdrmana, klimava, potresena aferama, obračunima, a sve je dignuto na višu razinu optužbama za prisluškivanjem, praćenjem i uopće navodnom zloporabom sigurnosnih službi. Povjerenje javnosti u rad Vlade izrazito je negativno, a jedino što Vladu drži na životu jest isprepletenost različitih interesa, od kojih je najveći interes što se duže zadržati na vlasti, kao i poslušnost i podobnost kadrova koje je instalirao Milanović sa svojom ekipom. Ne treba uopće ni spominjati kakvo je povjerenje u rad sigurnosnih službi – nikakvo. Njihovo valjanje u političkom i medijskom blatu samo šteti nacionalnoj sigurnosti, odnosno svima nama koje bi te iste službe trebale štiti.
Predsjednik nam je sve nervozniji
Danas je posve jasno zašto je Milanoviću trebala politika, kao i mnogima iz Foruma mladih SDP-a koji su ga iznjedrili. Većini njih politika je samo sredstvo za ostvarivanje osobnih ambicija, uhljebljivanje, pozicioniranje, zapošljavanje svih svojih prijatelja i rodbine. Zato danas imamo krah sustava i državnih institucija. Zato će SDP iz dana u dan samo sve više krahirati, a kako će Milanović dulje biti na njegovom čelu, tako će partija samo sve više gubiti. Josipović je pak iz dana u dan sve nervozniji kako se bliže izbori za drugi mandat, rejting mu pada, a partijske afere i blamaže i njemu će biti itekakav teret. Jer naš predsjednik nije više formalno u partiji, ali partija nikad iz njega nije izašla. I to će ga stajati na izborima.
Ali najvažnije je od svega da se s bilo kojom novom vlasti ne nastavi ovakvo upravljanje državom i posebice ne način ovakvog ponašanja u politici. Kako stvari stoje, HDZ će imati povijesnu šansu. No važno je i s kakvim ljudima u Vladi. Jer nam ne treba dodatnih uhljeba. Trebaju nam ljudi koji će ovu zemlju pokrenuti na bolje, mijenjati mentalitet, a ne samo gledati svoje interese i u kakvu će fotelju sjesti. Ne bude li s promjenom vlasti i promjena mentaliteta, novog duha, pozitivnih pomaka, boljeg života, tada nam samo preostaje zazvati opet nove izbore.
