Danas svjedočimo tendencijama da se Franju Tuđmana svrštava među diktatore i ratne zločince, dok se o Titu ne može baš govoriti ni kao o cjelovitom diktatoru, a još manje da mu se pripišu ratni zločini, iako su oni bili evidentni, i masovni, i sustavni.
Istina je, u demokratskom svijetu sloboda govora i mišljenja stup je demokracije. Tako da i oni koji Tuđmana javno prozivaju diktatorom i ratnim zločincem imaju na to pravo, koliko god bili u krivu. Ali, zato su tu povijesne činjenice, kojima takve treba svakodnevno razoružavati.
Tito je bio primjer pravog diktatora
Zapravo je nevjerojatna potreba da se Tuđmana neprestano sotonizira, i to ne samo od ljevice, nego i desnice. Svi imaju nešto gadno protiv njega i s njime se obračunavaju sada, mada je već godinama mrtav. Što su pak činjenice? Tito je bio ratni zločinac, u to nema sumnje. Pod njegovim zapovjedništvom počinjeni su masovni ratni i poratni zločini, a također i genocid nad njemačkom nacionalnom manjinom na prostoru bivše Jugoslavije.
Tito je bio i primjer pravog diktatora, posebice u prvo doba vladavine, dok za kasnije razdoblje kažu da je bio više autoritativan, a manje diktatorski. Kako onda objasniti da mu nikad na pamet nije palo uvođenje višestranačja, pluralizma, slobode govora? Zašto je onda brutalno ugušio „Hrvatsko proljeće“ i sasjekao liberale u Srbiji? Na koncu, zašto se ljude sudilo za verbalni delikt sve do pada komunizma, i zašto je Titova država organizirala tajne akcije ubojstava emigranata u inozemstvu, i to ne samo Hrvata? Ili, da je Jugoslavija bila zemlja na vrhu po broju političkih zatvorenika u komunističkom lageru?
Kako kraj svih tih neospornih činjenica itko može zanijekati da je Tito bio ratni zločinac i diktator?
Rado bi uveli diktaturu
Što je to Tuđman učinio da danas egzibicionisti viču i pišu kako je bio ratni zločinac i diktator? Je li ikad naredio ijedno ubojstvo? Je li na kraju vladao u diktaturi ili u višestranačju? Je li za njegove diktature bilo političkih zatvorenika? Jesu li mediji bili neslobodni? Neki mediji i njihovi protagonisti debelo su godinama zarađivali na naslovnicama kojima su ismijavali Tuđmana, i dandanas uživaju u tim slobodama i zarađenim nekretninama na Tuđmanov račun. I ništa im ne nedostaje, a nisu promijenili mišljenje. I ne trebaju, ali trebaju čuti činjenice, iako smo se nebrojeno puta uvjerili da takvima ne trebaju činjenice koje im ne odgovaraju. Oni Tuđmana proglašavaju diktatorom, a zapravo su sami diktatori, i rado bi uveli diktaturu jer drže da su samo oni pravi, da je samo njihova istina prava i jedina.
Tuđman je omogućio demokraciju koja se razvija
Također je istina da je Tuđman bio političar staroga kova. On je za vrijeme svoje vladavine imao sklonosti autoritarnom vladanju, pa se samo sjetimo kako je odbijao da oporba u Zagrebu preuzme vlast, ili Radio 101, ili neki drugi primjeri. Bio je to i polupredsjednički sustav i Tuđman s autoritarnim stilom vladanja, i rat, i Tuđman koji više nije korespondirao sa stvarnošću, pogotovo kad mu je bolest uzela maha. No, još su više maha, u njegovo ime, uzimali ljudi oko njega i obračunavali se sa svima koji su im postali mete, pri čemu je najčešće to bilo pripisano Tuđmanu. Naravno, Tuđmana ništa od toga ne oslobađa odgovornosti, ali to opet nikako ne znači da je bio diktator i zločinac. To su samo zle podvale zlih ljudi!
Tuđmana ne treba braniti od napada iz tko zna kakvih sve razloga. Upravo suprotno! Tuđman je omogućio demokraciju koja se razvija, tranziciju koju prolazimo. I neka viču i pišu svi što žele. Tuđman dovoljno brani sam sebe, a brane ga i povijesne činjenice. Kao i sve drugo u demokraciji, svi o svemu možemo imati stav i izreći ga, ali valja uzeti u obzir i činjenice, kako god nekome bile mrske. Sve drugo bila bi Titova diktatura.