-Došla doma, sigurna! Malo na kavici u hotelu Moskva (u Beogradu), malo duže na ispitivanju kod nekih njihovih (srbijanskih) službi kojima su naši dojavili što trebaju činiti. Par sati ispitivanja i eto me doma. Sutra u Brdovec na projekciju filma 55. Malo sam ih educirala i o Festivalu domoljubnog filma Gordan Lederer, tim riječima je Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, kratko izvijestila o povratku u Hrvatsku te svom višesatnom ispitivanju u Srbiji.
Zorica Gregorić je zajedno sa Nikolo Kajkićem, predsjednikom Nacionalnog sindikata policije MUP-a RH u četvrtak navečer privedena na ispitivanje u Srbiji od strane petorice agenata srbijanske tajne službe BIA-e. Iako Gregurić navodi kako je ispitivana nekoliko sati, neki hrvatski mediji navode kako je Kajkić ispitivan i ponižavan punih pet sati te potom pušten.
Kajkić i Gregurić su bili u Beogradu na poziv Florence Hartmann, bivše glasnogovornice Glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte. Na povratku iz Beograda privedeni su i ispitivani a potom pušteni da se vrate u Hrvatsku.
-Zaustavili su nas na graničnom prijelazu, nakon što su nam uzeli dokumente, zamolili su nas da se parkiramo sa strane, okružila su nas tri ili četiri policajca, moram priznati da nisam brojala, rekli su da spustimo sva četiri stakla i da izađemo iz auta i ponesemo osobne stvari te da stanemo sa strane.
Auto su razmontirali, pregledali su apsolutno sve, pitali su imamo li novac i nakit. Imala sam kod sebe 400 kuna, oni su mislili da imam 10.000 eura, na što sam rekla – dobro bi mi došlo.
Poslije toga mene su zadržali kraj auta, sa mnom je ostao jedan policajac, a Nikolu su odveli. Čekala sam neko vrijeme, onda sam pitala policajca hoće li to dugo trajati, pretpostavila sam da ide riješiti administraciju, na što mi je rekao da neće. Za dvije do tri minute došle su dvije policajke, jedna u odori, druga u civilu, onda mi je bilo jasno što je.
Odveli su me na osobni pregled i pregled svih osobnih stvari, oduzeli su nam sve dokumente, osobnu, putovnicu, iskaznice, čak i knjižicu dobrovoljnog darivatelja krvi, bez svojih stvari sprovedena sam na kat na ispitivanje koje je trajalo do poslije 22 sata. Meni je rečeno da su dobili prijavu od hrvatske policije protiv nas, odnosno ne toliko protiv mene, ali da je Nikola počinio kazneno djelo, da je uhićen i da ide u zatvor, ali da o mom iskazu ovisi hoće li ga zadržati u Srbiji ili će ga vratiti u Hrvatsku.
Pitala sam kakvo je kazneno djelo počinio ako smo otišli na razgovor i vratili se nazad, onda su pričali nebuloze na što sam odgovorila da im ništa ne vjerujem, a da vjerujem Nikoli, i da pričaju nešto o nekomu tko to nije. Nisu mi rekli o kakvom je kaznenom djelu riječ, samo su me ispitivali. U tih četiri sata ispitivanja zanimali su ih moji motivi vezano uz moj rad što se tiče samog slučaja Ovčara pa su tražili da pričam o Nikolinim motivima. Rekla sam im da ih uopće ne razumijem.
Što se tiče motiva, rekla sam im da je dovoljan motiv, a to vjerojatno ni ne znaju, najmlađa žrtva u Vukovaru, da je to Ivan Kljaić, beba od pet i pol mjeseci bez pola glave kojega sam držala na rukama, ili Igor Kačić, dijete od 16 godina koje je izbodeno na Ovčari. Ako to nije dovoljan motiv bilo kome u Hrvatskoj, onda ne znam što je. S druge strane, rekla sam da ne relativiziraju krivnju i da su oni napali Hrvatsku, da su srpski tenkovi išli iz Beograda rušiti Hrvatsku, da nisu Hrvati na tenkovima išli rušiti Srbiju. Pa ubijeno je 14 tisuća ljudi.
Oni su usporedili Francusku i Njemačku i njihovu pomirbu, samo sam im rekla da su izostavili jednu stvar, a to je da je Njemačka do prije deset godina plaćala ratnu odštetu, a Srbija do danas nije ni priznala logore.
Oni su Nikolu stvarno mislili ostaviti i prepratiti u zatvor, ne znam zašto. Ta četiri razgovora vrtila su se oko Ovčare.
S druge strane, došli su u jednom trenutku i rekli imam li mogućnost ići sama od granice. Rekla sam im da me izručuju migrantima kojih je mnogo, što ću ja bez prijevoza u 22 sata”, ispričala je Zorica Gregurić za Direktno.hr
Fenix-magazin/SIM
