Promijeniti cijeli život nije jednostavno niti mlađim generacijama, još je teže onima koji su „zakoračili“ u šesto desetljeće života.
Zoran Popović je imao točno 50 godina kad je 2017. godine odlučio iz Slavonskog Broda doći u Njemačku. Zaposlio se u Frankfurtu preko tvrtke koja iznajmljuje radnike i neko vrijeme radio u tvrtki metalne proizvodnje. Ubrzo je Frankfurt zamijenio Nürnbergom, gdje već dvije godine radi na održavanju jedne firme.
U domovini su mu ostala djeca, već odrasli ljudi, od kojih dvoje živi u Zagrebu, a jedno je u Dalmaciji. U Slavonskom Brodu ne mogu pronaći posao.
Često čujem pitanje „Zašto sad?“
U Njemačkoj me često pitaju „što mi bi da u 50-toj godini života napustim Slavonski Brod?“. Što mi bi? Pa bilo mi je dosta života u kojem sam radio, a nisam bio siguran hoću li sutra imati što jesti – odgovara Zoran Popović.
Prisjetio se vremena kad se prvi put zaposlio u Đuri Đakoviću. Bilo je to 80-tih godina prošlog stoljeća. Tvrtka je odlično poslovala, a on radio za tokarskim strojem.
– U prosincu 1986. godine bio sam jedan od sedmorice radnika koji je dobio veću plaću od direktora. Danas je to nezamislivo – kaže Zoran.
Međutim, krajem osamdesetih dolazi do promjena, hiperinflacije i drastičnog pada plaća. Došlo je i do privatizacije tvrtki. – To je donijelo velike promijene u moj život, iako sam u Đuri Đakoviću ostao sve do kraja 2015. godine – kaže Zoran.
Imao je viziju i znanje, ali nije uspio
– Godine 1991., još sam uvijek radio u Đuri Đakoviću – Bešavni sudovi, tvrtki koja je izvozila u mnoge zemlje, od SAD-a, Europe, sve do Iraka, Irana i Indije i na koncu otišla u stečaj. Za stečajnog upravitelja došao je čovjek koji je imao viziju i znanje, vjerovali smo da ćemo opstati, ali došlo je do smjene i to više nije bilo „isto“ radno mjesto – govori Zoran.
U ljeto 1995.godine, Zoran odlazi iz tvrtke i prvi put napušta Slavonski Brod.
– Tri sam mjeseca radio u Hannoveru. Zaposlio sam se kod jednog našeg čovjeka. To mi je bilo dobro iskustvo da znam kako i s kim više nikad neću raditi. Vratio sam se kući i zaposlio u Đuri Đakoviću – Zavarene posude, koje su imale trogodišnji ugovor s Inom, koji je ona nakon predaje upravljačkih prava Mol-u već raskinula. Danas su od Zavarenih ostale samo hale. Poslije sam radio u još tri, četiri tvrtke Đure Đakovića; u dvije je bilo dosta dobro, ali sam se odlučio, kao većina iz Đure Đakovića, probati život u Njemačkoj.
Čuti svoj jezik u tuđoj zemlji jako pomaže
Nakon te odluke 2017. godine, prvih mjesec dana sam radio u Frankfurtu, gradu u kojem živi velik broj Hrvata. To mi je puno pomoglo da se priviknem na život u Njemačkoj.
– Jednom prilikom ušao sam u trgovinu „Aldi“ u kojem su obje blagajnice bile našeg podrijetla, što sam vidio po prezimenima. Bio sam sretan, pogotovo jer nisam znao njemački jezik – smije se Zoran.
Naposljetku se smjestio u Schwabachu, mjestu nekih dvadesetak kilometara udaljeno od Nürnberga.
– Sviđa mi se raditi bez stresa, uz odličnu ekipu, bez razmišljanja hoću li dobiti plaću za taj mjesec. Nedostaje mi moj Brod, ali nisam pogriješio – zaključio je Zoran Popović.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
Još zanimljivih priča, intervjua, komentara, i ostalih tema pročitajte u tiskanom izdanju Fenix Magazina
Želite li se pretplatiti na tiskano izdanje hrvatsko-njemačkog mjesečnika Fenix Magazin, možete to učiniti:
putem e-maila: revelin.media@gmail.com
telefonom: +49 (0) 69 34 878 1400
faksom: +49 (0) 69 34 878 1409
ili putem linka ONLINE PRETPLATA
