Godina 2025. proglašena je Svetom godinom jer Katolička crkva tradicionalno obilježava Svete ili Jubilarne godine. Riječ je o posebnoj godini milosti i oprosta grijeha, koja se proslavlja s ciljem duhovne obnove vjernika.
Sveta godina 2025. prva je redovna jubilarna godina od 2000. godine, poznate kao Velika jubilarna godina. U toj godini očekuje se milijuni hodočasnika u Rimu, gdje će poseban naglasak biti stavljen na obrede, hodočašća i oproste grijeha, kao i na otvaranje Svetih vrata u četiri glavne bazilike Rima: Svetom Petru, Svetom Ivanu Lateranskom, Svetoj Mariji Velikoj i Svetom Pavlu izvan zidina.
To je prilika za duhovnu obnovu, molitvu, pokoru i produbljenje vjere, kao i za jačanje zajedništva unutar Katoličke crkve diljem svijeta.
Kako javlja Deutsche Welle, sveta ili Jubilarna godina je u Katoličkoj crkvi zapravo bila izuzetna rijetkost, ali u posljednje doba vlada prava inflacija. Unatoč tome u Rimu se očekuje mnoštvo hodočasnika.
Teolog iz Augsburga Jörg Ernesti se dobro sjeća Badnjaka 1974. Onda je imao tek osam godina, ali pamti najavu televizijskog programa u novinama: „23:25 – otvorenje Svete godine pod papom Pavlom VI. – prijenos uživo s Trga sv. Petra u Rimu“. Čitava njegova obitelj je bila prikovana uz televizor, a tada je to bio jedan od najvećih televizijskih događaja. Prenosilo ga je 40 televizijskih postaja i procjenjuje se da je prijenos pratilo milijardu ljudi.
Teolog danas dobro zna što je Sveta ili Jubilarna godina za Katoličku crkvu: zapravo je to uveo tek papa Bonifacije VIII. u godini 1300. i zamislio je da ona bude slavljena samo na početku svakog stoljeća. Uzor mu je bio običaj Židova da svakih 50 godina slave „godinu oprosta“ (šenat hajobel), što je zamišljeno doslovno i materijalno: svakih pola stoljeća će dobar vjernik oprostiti sve dugove svojim dužnicima. U Katoličkoj crkvi je to ostala tek lijepa nakana u molitvi Oče naš („…oprosti nam grijehe naše kao što mi opraštamo dužnicima svojim…“), a i papa Bonifacije to nije mislio previše doslovno: tu nije riječ o novčanim dugovima, ali u toj godini će hodočasnicima u Rim biti oprošteni svi grijehovi. Besplatno – što u to doba nipošto nije bilo samo po sebi razumljivo.
Ernesti nam objašnjava kako je odluka tadašnjeg pape bila spontana, ali ne bez računice: u Crkvi se sve više rogoborilo protiv Bonifacija VIII., čule su se i optužbe za herezu, što u ono doba nije bila tek opasnost za vječnu dušu, nego i za ubrzani odlazak na onaj svijet. No potez je bio pun pogodak: hodočasnici su nagrnuli u Rim, a papom nisu bili oduševljeni samo vjernici, nego i ugostitelji Vječnog grada.
Nedugo potom se Katolička crkva opet našla u nevoljama jer nije bio samo jedan, nego dva pape: jedan u Rimu, a jedan u Avignonu. Tu su se sjetili odlične kampanje pa je brzo i godina 1350. bila također proglašena „svetom“. To je tako dobro išlo da je od 15. stoljeća takva Jubilarna bila svaka 25. godina. Danas je to ne samo turistički magnet za Rim gdje se i sljedeće godine očekuje dodatnih 30 milijuna hodočasnika, nego i velika predstava: središnja vrata bazilike Sv. Petra su u normalnim okolnostima ne samo zatvorena, nego i zazidana. Papa se onda svojeručno hvata simboličke macole i probija zid – već je jasno da će sve biti pripremljeno za papu Franju i da će onda on samo prošetati kroz ta vrata.
Pa zar još jedna…
No nema malo vjernika koji su već doživjeli čitavo mnoštvo Svetih godina jer od 1518. ima i „izvanrednih”. Onda je ona bila posvećena podršci Poljske u borbi protiv Turaka, ali neki će se možda sjetiti i Marijanske godine koju je papa Pio XII. proglasio za 1954., a papa Pavao VI. je 1974. zapravo već po treći put probijao zid: prvo je to bilo 1966. povodom zaključenja Drugog vatikanskog koncila, onda pak i od 29. lipnja 1967. do lipnja sljedeće godine kao proslava povratka godine mučeništva apostola Petra i Pavla.
Na Svete godine se zdušno bacio i Ivan Pavao II.: od Uskrsa 1983. je bila proglašena izvanredna Sveta godina izbavljenja, na Duhove 1987. je bila svečano proglašena Druga marijanska godina, a onda ga je zatekla i „redovita“ jubilarna, 2000. I papa Franjo je marljiv: samo dvije godine nakon što je bio izabran proglasio je 2015. izvanrednom Svetom godinom milosrđa, a novina je što je i ova, zapravo redovita Sveta godina 2025. koja počinje ovog Badnjaka popraćena parolom: „Hodočasnici nade“.
Ima li nade?
Papa tako upozorava kako smo i Crkva i svi mi u svijetu prepunom kriza i sukoba. U ovom globaliziranom svijetu već traje Treći svjetski rat, a žrtve su u pravilu najsiromašniji stanovnici našeg planeta koje se bezdušno izrabljuje i ostavlja gladnima. Na nama je onda da u ovoj Svetoj godini krenemo na hodočašće nade kako bi svojom vjerom i dobrotom nešto učinili protiv ovog zla.
A ako nas to hodočašće navede u Rim, opet tamošnji ugostitelji nemaju ništa protiv, a turistički radnici su se uspjeli progurati svojim vizijama marketinga pa ova Sveta godina ima čak i svoju maskotu – figuricu hodočasnice Luce. Hoće li baš svim hodočasnicima biti i sretni svi u Vatikanu – to ostaje otvoreno. Jer 6. rujna je i LGBTQ zajednica najavila masovni posjet bazilici sv. Petra.
Čak ako propustite i ovu priliku da vam budu oprošteni svi grijesi, prilično je izvjesno da nas razmjerno skoro čeka još jedna izvanredna Sveta godina: 2033. će biti dva milenija od raspeća Spasitelja i tu će papa – koji god to tada bio – teško odoljeti iskušenju, piše Deutsche Welle,
Fenix-magazin/MD
