Svatko tko traži novi stan obično se natječe s mnogim drugim zainteresiranima za najam. Utoliko je važnije ostaviti dobar dojam. To često uključuje davanje izjave o samom otkrivanju vašeg potencijalnog stanodavca.
Što je samoprocjena stanara?
Mnogi stanodavci, stambena udruženja i agenti za nekretnine traže od potencijalnih najmoprimaca samoprijavu kako bi mogli bolje procijeniti jesu li prikladni kao najmoprimci za njihov stan. Riječ je o osobnoj, obiteljskoj i ekonomskoj situaciji tražitelja stana.
Uz pomoć samoprocjene stanara, najmodavci idealno razotkrivaju takozvane stanre nomade ili stanare koji ne žele platiti unaprijed. Ali ne igra samo financijski aspekt ulogu: ako, na primjer, svirate neki glazbeni instrument, trebali biste biti sretni ako nemate susjede koji će vam se svaki dan ucati na vrata i žaliti se.
S druge strane, za stanare željne mira i tišine prednost je ako ih stanodavac odmah isključi jer zna koliko su djeca bučna u stanu iznad. Ovakvi problemi mogu se spriječiti samoprocjenom stanara.
Je li samoprocjena stanara obvezna?
Ne. Stanodavci nemaju zakonsko pravo na samoprocjenu stanara. Ipak, kao najmoprimac u praksi nećete moći izbjeći da budete dovedeni u lošiji položaj od ostalih zainteresiranih strana.
Koja pitanja stanodavci mogu postaviti?
Stanodavci ne smiju nasumično prikupljati informacije o svojim potencijalnim novim stanarima. Konkretno, osobna pitanja poput punog imena, datuma rođenja i trenutnačne adrese uobičajena su i dopuštena. Stanodavci mogu dati i svoju osobnu iskaznicu. No, najmodavac ne smije napraviti presliku osobne iskaznice.
Osim toga, također smiju doznati o vašem poslu, poslodavcu i vašem neto prihodu te pri sklapanju ugovora zatražiti izvještaje o prihodima kako bi provjerili vašu solventnost. Vlasnik također može pitati koliko će se ljudi useliti u stan. Isto vrijedi i za broj djece ili životinja, s tim da držanje životinja može biti zabranjeno.
Pitanja o kašnjenju u plaćanju najamnine ili postoji li bankrot potrošača također su tipična i dopuštena. Ako želite ići korak dalje, možete dobrovoljno predati Schufa samoprocjenu. No, najmodavac taj dokaz o kreditnoj sposobnosti može tražiti tek pri sklapanju ugovora, inače čini prekršaj.
Što stanodavac ne smije pitati?
Nisu sva pitanja dopuštena i na njih se mora odgovoriti istinito. Stanodavci ili posrednici mogu postavljati samo pitanja koja se odnose na zakup. S druge strane, pitanja koja spadaju u privatnost budućih stanara nisu dopuštena. Ovo uključuje pitanja o…
– obiteljsko planiranje
– političke simpatije
– članstvo u klubovima, sindikatima, strankama
– vjerska pripadnost
– seksualna orijentacija
– etničko podrijetlo ili nacionalnost
– kazneni dosje ili istrage u tijeku
– bolestima ili invaliditetu
– hobiji i glazbeni ukus
– pušenje
Postojanje osiguranja pravne zaštite
Prema novijem pravnom stajalištu, pitanje bračnog statusa također se smatra privatnim i stoga se na njega može netočno odgovoriti. Pozadina je da partner najmoprimca nije od ekonomskog interesa za stanodavca ako nije stranka u najmu. Ako je pak on ugovorna strana, postoji solidarna odgovornost – neovisno o tome je li par u braku, partnerskoj zajednici ili samo u vezi.
Dobro je znati: Nedopuštena pitanja mogu biti upravni prekršaj i rezultirati novčanom kaznom, čiji iznos ovisi o pojedinačnom slučaju.
Što se događa u slučaju netočne informacije?
Unajmljivači ne bi trebali davati lažne podatke na legitimna pitanja. Ako se to dogodi, u najgorem slučaju može dovesti do raskida ugovora bez prethodne obavijesti.
Tako je odlučio okružni sud u Münchenu (Az.: 411 C 26176/14). Okružni sud u Lüneburgu utvrdio je da je bilo zakonito otkazati stanaru jer je prevario stanodavca u vezi s postojećom nelikvidnošću. Činjenica da je uvijek plaćao stanarinu na vrijeme bila je nevažna (Az.: 6 str. 1/19).
Koje obveze informiranja stanara imaju i bez samoprijave?
Ponekad se od stanara traži da sami daju informacije, neovisno o tome je li stanodavac ili agent od njih to izričito tražio. Ova obveza davanja informacija uvijek se primjenjuje kada bi šutnja prošla kao lažna obmana. Ovo je slučaj ako:
Visina zakupnine iznosi 75 posto ili više od neto prihoda.
Ured za socijalnu skrb ili drugi pružatelj osnovne sigurnosti kao što je centar za zapošljavanje snosi troškove najma.
Nad imovinom najmoprimca otvoren je stečajni postupak.
Fenix-magazin/IK
