Koliko god mu teško bilo, i gdje god se nalazio na ovoj kugli zemaljskoj, hrvatski narod je uvijek spreman pomoći čovjeku u nevolji. Pogotovo, ako je ta pomoć potrebna djetetu.
U tim trenutcima postaje nevažno o kojoj se vjeri ili naciji radi, tko je kome otac, mati, baka, djed… U tim teškim trenutcima, hrvatski narod gleda samo u to ubogo dijete ili mladu osobu, koji se bore za život i pomažu.
Prije nekoliko godina fratar je na jednoj nedjeljnoj misi u Mainzu kazao kako je jednom 6-godišnjem Nijemcu, sat vremena udaljenom mjestu kod Idsteina, potreban donor jer boluje od leukemije. Zamolio je vjernike ako ikako mogu da se odazovu testiranju koje se provodilo to nedjeljno popodne. Otišla sam u to mjesto i tamo zatekla nekoliko Hrvata iz Mainza. Nakon svećenikovih riječi, nisu puno razmišljali, otkazali su sve planove, vozili se oko sat vremena, dali krv, upisali se u registar donora, nadajući se da će pomoći dječaku.
Dio borbe za život
U teškim trenutcima najčvršće jedni drugima stežu ruke domovina i iseljeništvo, bilo da je riječ o Hrvatima iz „bogomdane Njemačke“, financijski oslabljene Hrvatske ili sirotinjske Bosne i Hercegovine. Pomažu jednako, s istim osjećajem i strašću, odvajaju od svojih primanja, ne znaju kako će taj mjesec vezati kraj s krajem, ali su sretni jer su dio borbe za život.
Od Stephanie, preko Nore do Matee, Joze, Mile…
Godine 2012. Stephanie Milda, najmlađa heroina među Zadranima, a kasnije i Hrvatima diljem domovine i iseljeništva, probudila je suosjećajnost i ujedinila ih u želji da joj pomognu. Godinu dana kasnije, učinila je to još jedna mala Zadranka, Nora Šitum. Nažalost, djevojčica nije uspjela pobijediti opaku bolest, preminula je, ali u njezino ime mnogi se i dalje bore za djecu poput nje.
Pomagalo se i mladoj majci Matei Janković, mladiću koji je ostao nepokretan u prometnoj nesreći Jozi Klišaninu… Svoju snagu, Hrvati su pokazali i prije kratkog vremena, kad su u samo nekoliko dana prikupili 35 milijuna kuna za liječenje dvogodišnje Riječanke Mile Rončević. I dok se ona sada bori za život u Philadelphiji, borba za drugu djecu se nastavlja.
Ponos i odgovornost
Kreće borba za teško oboljelog 10-godišnjeg dječaka Šimuna Petra Marune iz Maslenice kod Zadra. Dječakova bolest pokazala je i kako ni u najtežim trenutcima, ponos i osjećaj odgovornosti Hrvate ne napušta. Jer, kad je otac male Mile kazao kako će s 400 tisuća kuna od prodaje vlastite kuće pomoći Šimunu Petru, dječakov otac se rasplakao govoreći: „Kako ću pred Boga, to je kuća, gdje će se oni vratiti, gdje će živjeti“.
No, i ovaj put smo sigurni, i dječaku će pomoći domovina i iseljeništvo. Jer, možemo se svađati, imati predrasude jedni prema drugima, ali kada treba, mi smo zajedno najjači.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
