U subotu, 18. studenog, u Minoritenkirche u Kölnu upriličen je svečani program obilježavanja spomendana na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Spomendan je obilježen Sv. Misom, recitalima, domoljubnim pjesmama, pjesmama s vukovarskom tematikom. Istovjetno je obilježavanje uslijedilo i 19. studenoga 2023., ali sada s mnoštvom okupljenih, mladima u narodnim nošnjama, prinošenjem svijeće ispred reljefa Blaženog Alojzija Stepinca i hrvatskom himnom. Tijekom oba dana tj. obilježavanja Spomendana na žrtve Vukovara i Škabrnje nazočnima se obratio generalni konzul za Saveznu zemlju Sjevernu Rajnu Vesfaliju doc. dr. sc. Ivan Bulić.
Obraćanje dr. Bulića prenosimo u cijelosti:
Drage Hrvatice i Hrvati, dragi prijatelji,
Određeni događaj, bio on dobar ili loš, ne dogodi se iz ničega. Uglavnom je uzročno-posljedičnog odnosa. Tako je bilo i sa žrtvama Vukovara i Škabrnje. Ruzaltat su niza čimbenika koje su se u jednom trenutku spojile. Za ovako nemili događaj dogodio nam se silnik, silnik koja nam je htio oduzeti naše nešto što mu ne pripada ni po povijesnom, ni po prirodnom pravu. Želio je to silnik godinama i 1991. godine je mislio da je došao taj trenutak kada su provedeni demokratski izbori, a Hrvatska krenula na put prema samostalnosti. Taj silnik je oduvijek bio protiv hrvatske samostalnosti i baš zbog toga je ponovio biti silnik. Kažem ponovio jer nije mu to bilo prvi put.
Naime, nakon 8 stoljeća življenja u srednje-europskom civilizacijskom krugu hrvatski prostor (kada kažem prostor mislim i na BiH) je 1918 postao dijelom balkanskog geopolitičkog konteksta. Odmah, a krajem 1918. uslijedio je velikosrpski teror nad hrvatskim stanovništvom. Tako je bilo i 1945. Dovoljno je prisjetiti se Bleiburga.I dok su u svibnju 1945. ljudi srednje i zapadne Europe slavili Hrvati su opetovano bili suočeni s Titovim komunističkim terorom i velikosrpskom dominacijom.
Trajalo je to do 1990., kada smo izborom dr. Franje Tuđmana počeli stvarati vlastitu državu
Danas je 18. studenog 2023. Spomendan na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Danas je subota, ali samo u danu, jer na današnji dan je Veliki petak u stvaranju države Hrvatske
Danas je dan kada Hrvati diljem svijeta – od Vukovara do Kölna pokazuju što misle o naravi i karakteru Domovinskog rata. Velik je to broj Hrvata u odnosu na one koji su pokušavali i pokušavaju s omalovažavanjima domoljublja. Takvo omalovažavanje su prošli i branitelji Vukovara jer znala se čuti rečenica „pa što, branili su samo svoj dom.“
Nije istina jer branili su i svoj dom i svoju domovinu. Pa zar nije sin pokojnog generala Blage Zadre poginuo u obrani Kupresa. Hrvati su tijekom povijesti doživjeli brojne pogibelji i pretrpjeli brojna stratišta. Na njihovom primjeru, vjerujem da ovo mnoštvo Hrvata koja svakog 18. studenog obilježava žrtvu Vukovara i Škabrnje nikada neće dopustiti da ova žrtva ma i za mm izgubi na svojoj vrijednosti. Jer nastala je na vrijednostima: na domoljublju, čovjekoljublju, hrabrosti, znanju, nesalomljivom duhu i vjeri u Boga. Zalog za nezaborav su nam mladi jer mladi ako se trebaju na koga ugledati to su upravo hrvatski branitelji.
Prošlo je 32 godine od zauzimanja Vukovara i žrtava Škabrnje. Pokolj u Škabrnji počinjen je istog dana kada je slomljena herojska obrana Vukovara. Mučki su ubijena 43 hrvatska civila i 15 branitelja. U Domovinskom ratu u Škabrnji je poginulo 56 civila i 25 branitelja. Nakon rata još 6 mještana od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava.
Što se tiče Vukovara – na mnoga pitanja ni danas nemamo odgovor. Točan broj vukovarskih žrtava nikada nije utvrđen, a za nekoliko stotina stradalih još se traga. Sjećamo se samog kraja. Podsjećam da je iz onodobnih ruševina Vukovara odnijeto 1000 tijela i odvezeno izvan grada. Odvezeno je upravo na mjesto gdje je danas Memorijalno groblje.
Od 24. kolovoza do 18 studenog 1991. Vukovar je branio sebe i cijelu Hrvatsku. Prisjećamo se 90-tak dana herojske obrane Vukovara te osobito 20. studenog kada je počinjen zločin nad ranjenicima vukovarske bolnice u masakru na Ovčari.
Objašnjenje bitke za Vukovar
Bitku za Vukovar kao simbol otpora protiv velikosrpske agresije i JA – potrebno je shvatiti kao dio općeg napada JA i srpskih pobunjenika na Republiku Hrvatsku. Dakako, to je potaknuto provedbom prvih višestranačkih izbora i pobjedom HDZ- a pod vodstvom dr. Franje Tuđmana, prvih demokratskih izbora nakon II svjetskog rata. Da je ova činjenica izazvala konkretne reakcije svjedoče dva događaja:
Tj. dvije odluke kojima je Hrvatska stavljena u nezavidan položaj.
Prva je razoružanje TO 14. svibnja 1990. kojom je zapovjeđeno da se zapadnim Republikama oduzme oružje. Oružje je oduzet 23. svibnja 1990 – dakle samo 8 dana prije konstituiranja prvog demokratskog sabora. Možemo raspravljati u kolikoj je mjeri tadašnja hrvatska vlast mogla spomenuto spriječiti. Nakon ove odluke Hrvatskoj je preostalo lako pješačko naoružanje, trofejno i lovačko naoružanje – dakle ništa u usporedbi s naoružanom JA.
Druga odluka je odluka EZ iz srpnja te odluka Vijeća sigurnosti iz rujna koja potvrđuje ovu prethodnu odluku – da se uvede embargo na izvoz oružja.
Povrh ovako nemilih i u konačnici provedenih odluka dobro je podsjetiti na istodobna taktička i strategijske planove vodstva JA o presijecanju Hrvatske na dijelove – kod Zadra, Gospića, Siska, Karlovca, Nove Gradiške, Pakraca.
U takvim okolnostima Vukovar je dio istočno-slavonskog bojišta i tek je jedan dio hrvatskog ratišta. Dakle, cijela Hrvatska je napadnuta na način da je cijela Hrvatska ratište.
Zato nije dobro razmišljati zašto na način zašto je neko područje Hrvatske u ono vrijeme bilo okupirano. Pitanje je potrebno preformulirati na način – kako se Hrvatska u takvim okolnostima uopće mogla i obraniti.
Jedina snaga na koju se Hrvatska u takvim okolnostima mogla osloniti bila je hrvatska policija – ali isto tako treba znati da je u rujnu 1991 u njoj bilo samo 50 posto Hrvata
Huškanje srbijanskih političara
U takvim okolnostima iz Srbije stalno dolaze političari u Hrvatsku i održavaju govore kao primjerice govor u hrvatskoj Baranji gdje je rečeno da svatko tko kaže da ovo nije srpska zemlja da ga se može ubiti kao „kera kod tarabe“
U takvim okolnostima se 2. svibnja 1991. lokalni Srbi uz pomoć Službe državne bezbednosti JA ubili 12 hrvatskih redarstvenika, a više od 20 ih ranili.Dobro je znati da je istoga dana u zaleđu Zadra ubijen još jedan hrvatski policajac.
Sve navedeno, od huškanja do napada i ubojstva hrvatskih policajaca za cilj je imao očito da se uvede izvanredno stanje te time na samom početku spriječi hrvatski put prema samostalnosti.
Da je tome tako svjedoči nam i događaj nedugo nakon ubojstva hrvatskih policajaca – kada je 8 i 9 svibnja zasjedalo kolektivno predsjedništvo te donijelo odluku da se JA razmjesti kao tampon zona. Ovu odluku trebamo gledati u svjetlu zapisa onodobnih srbijanskih dužnosnika poput Borislava Jovića koji je u svojoj knjizi zapisao- time smo napravili sve što treba . Poslali smo vosku na područja koja će pripasti Srbiji u slučaju preustroja države čime će upravo ta područja i pripasti Srbiji. Stoga, upravo taj razmještaj JA možemo pratiti kao signal napada na Hrvatsku
OPSADA će započeti 25. kolovoza 1991., dakle od tada u kontinuitetu – jer je toga dana presječena cesta prema Vukovaru.
- 10 1991. – negativna prekretnica za hrvatske snage – dogodila se kada su neprijateljske snage zauzele Marince i time onemogućile vezu Vukovara i ostatka Hrvatske. Od toga trenutka
Vukovar je u potpunom okruženju. Ni jedan metak od toga dana nije ušao u Vukovar što svjedoči o izuzetnoj hrabrosti vukovarskih branitelja – dakle velikoj motiviranosti.
Dakle, tri mjeseca odolijevanja – omogućilo je da se cjeloviti hrvatski sustav obrane konsolidira u smislu cjelovite slike – dakle cijele Hrvatske napadnute od Dubrovnika do Vukovara
Dva puta je hrvatsko vodstvo pokušalo deblokirati Vukovar preko Marinaca
Prvi put – 13. 10 – AT Lučko i SJP Slavonski Brod
Drugi put 13. 11 – isto bezuspješan
A u gradu i sve u vezi s obranom i napadom na grad je u ogromnom nerazmjeru.
Razdoblje je to kada se ustrojava Hrvatska vojska – Rekli smo da je cijela Hrvatska napadnuta. Svugdje je potrebno i branitelja i oružja za obraniti se.
Na primjeru Vukovara taj se nerazmjer očituje na slijedeći način
U ljudstvu
Iz izvještaja Mile Dedakovića Jastreba – zapovjednika Operativne grupe Vukovar saznajemo kako je Vukovar branilo 6 800 branitelja (prema nekim izvještajima 5300) Međutim, potrebno je znati da broj aktivnih branitelja nikada nije prešao brojku od 1800 -2000)
S druge strane iz Dokumenta I. Vojne oblasti JA od 16. 11 saznajemo da je Vukovar napadalo 37. 613 vojnika JA te što je jako važno 9582 osobe TO Srbije Jako važno jer baš ovo svjedoči o umiješanosti Srbije u rat u Hrvatskoj , svjedoči o njihovom osvajačkom pohodu.
Oružje
Hrvatska obrana – 15 tenkova i 11 oklopnih transportera dok za određeno oružje nije bilo dovoljno ni streljiva
JA – 676 tenkova i 505 oklopnih transportera
Kasnije će se doći do zaključka da koliko je neeksplodiranih granata pronađeno u sanaciji terena bilo je više nego što je hrvatska obrana imala na raspolaganju u obrani i deblokadi grada
Rasprava o odgovornosti
Jasno je da je agresor Srbija sa svojom velikosrpskom politikom kao temeljnim ciljem, ciljem da svi Srbi žive u jednoj državi. Hoće li to biti Jugoslavija ili Velika Srbija – sasvim svejedno – jer su mnogi pripadnici srbijanske političke elite, pa i ostali ljubitelji Jugoslavije Jugoslaviju doživljavali zamjenom za Veliku Srbiju.
Rekao sam da su Europa i Vijeće sigurnosti razoružalo Hrvatsku. Možete zamisliti kakav je onda bio odnos snaga- takav da su mnogi u Srbiji očekivali da će se to riješiti vrlo brzo njima u korist. Čak su i NATO časnici , a kada je uslijedio napad krajem rujna – rekli predstavnicima Hrvatske vojske „Vi nemate šanse za više od dva tjedna“.
Vidite kolika je odgovornost međunarodne zajednice kada je rat u Hrvatskoj – pa i u Bosni i Hercegovini bio velik – bio je ogroman
I baš zato je dr. Franjo Tuđman nakon provedene Oluje u Splitu na rivi rekao:
Dr. Franjo Tuđman u Splitu: Moramo poslušati savjete svijeta, ali nažalost draga hrvatska braćo i sestre – nismo imali savjeta pomoću kojih bi došli do svoje slobode i svoje države. Sami smo morali donositi odluke da smo stvorili hrvatsku državu – da bismo je obranili i da bismo je gradili po svojoj volji. I onda je priupitao narod: i što mi preostaje da Vam obećam. Iz mnogih glasova …reklo bi se iz svih čuo se usklik „Vukovar“
Razumije se – prije svega Vukovar – taj simbol hrvatskog otpora u obrani i uspostavljanju hrvatske države ozareno je odgovorio dr. Tuđman.
Ostaje neshvatljivo
Kako je moguće da Tužiteljstvo Haškog suda nije osudilo nikoga iz vrha JA (Veljka Kadijevića, Blagoju Adžića, Životu Panića)
Konačno, potrebno je odgovoriti na postavljeno pitanje s početka o ZNAČAJU VUKOVARSKE ŽRTVE ZA POSTIZANJE HRVATSKE NEZAVISNOSTI.
Tijekom prilaganja vukovarske žrtve je postignut konsenzus, suglasje cijelog hrvatskog naroda jer uz Vukovarce u obrani sudjeluju branitelji iz svih dijelova Hrvatske. Za ovu večerašnju prigodu izdvojit ću primjer poginulog hrvatskog branitelja iz IMOTSKIH POLJICA MIROSLAVA GUDELJA VELAGE.
Pokojni Velega je dan prije pogibije na istočno- slavonskom bojištu napisao pjesmu koju su mu našli u odori na beživotnom tijelu. Pjesma se zove:
Pismo bratu u Poljica
I dok ruka pušku steže
Suza suzom oko guši
Nema praga što me veže
Snovi teški sve se ruši
Obiša sam mnoga vrata
Nemam kud al moram proći
U Poljica moga brata moram doći
Ne tuguj mi moj Josipe, moj Mladene – još nas ima
Ne tuguj mi moj Ivane – ja ostavljam zavjet svima
I dok padam ja se dižem
U pomoć Vas moram zvati
Uvijek prvog drugi stiže – gdje će zadnji život dati
Ne tuguj mi moj Ivane – Hrvatska je naša nada
Idi dolje – liječi rane
Evo Hrvat – za Dom pada
Nakon ovih stihova poginulog branitelja preostaje nam da svatko od nas kaže: „Neka im je laka hrvatska zemlja za koju su život položili“, rekao je u svom pozdravnom govoru doc. dr. sc. Ivan Bulić.
Fenix-magazin/MD
