Čuvanje zlata kod kuće: Ono što na prvu zvuči jednostavno može vam stvoriti probleme. Ali koliko se plemenitog metala može čuvati privatno?
Zlato je oduvijek fasciniralo mnoge ljude – kao ulaganje, kao oblik sigurnosti i, na kraju, ali ne manje važno, zbog jednostavnog sjaja. U vrijeme inflacije i krize, plemeniti metal ponovno dolazi u fokus. Ne samo zbog trenutačnih rekordnih cijena.
Ideja pohranjivanja poluga i kovanica kod kuće stoga se čini logičnom. Ali je li to uopće dopušteno? Postoje li ograničenja? A što kad država odjednom malo bolje pogleda?
Posjedovanje dopušteno, kupnja nadzirana: Koliko zlata možete imati kod kuće?
Prvo najvažnija vijest: U Njemačkoj ne postoji zakonska gornja granica za posjedovanje zlata, pišu njemački mediji. Bilo da se radi o malom investicijskom novčiću ili polugama od nekoliko kilograma – svatko tko ima potrebnu gotovinu može kupiti koliko god zlata želi i držati ga kod kuće. Država se ne miješa. Ali s posjedom dolaze i odgovornosti, barem neizravno.
Iako je vlasništvo besplatno, kupnja zlata podliježe određenim pravilima. Svatko tko želi kupiti fizičko zlato anonimno – tj. bez davanja svojih osobnih podataka – može to učiniti samo do iznosa od 1.999,99 eura. Čim se cijena popne iznad 2.000 eura, trgovci su zakonski dužni evidentirati identitet kupca.
To je dio mjera protiv pranja novca, pišu njemački mediji. Kupci koji često kupuju nešto ispod ove granice automatski ne čine kazneno djelo, ali riskiraju da budu osumnjičeni za izbjegavanje obveze prijave. Ovo postavlja opće pitanje koliko je zlato rizično ulaganje.
Čuvanje zlata u vlastitom domu: Na što treba obratiti pozornost?
Također nema zakonskih ograničenja za čuvanje zlata. Zlato se, dakle, može legalno držati u vlastitoj kući ili stanu. Ipak, treba pažljivo razmisliti o mjestu skladištenja. Zlato je kompaktno, vrijedno i iznimno privlačno lopovima.
Jednostavan ormar ili tajno skrovište nije dovoljno. Preporučuje se certificirani sef s odgovarajućim osiguranjem – jer mnoge police osiguranja kućanstva pokrivaju plemenite metale samo do određenih iznosa, navode njemački mediji.
Čak i ako je zlato u podrumu i naizgled zaboravljeno, njegovo vlasništvo nije automatski irelevantno za porezne svrhe. Kolekcionari koji prodaju svoje zlato i ostvare dobit u roku od godinu dana od kupnje moraju na njega platiti porez.
Prihod ostaje neoporeziv samo ako se prekorači razdoblje od jedne godine – pod uvjetom da nisu uspostavljene komercijalne strukture.
Podrijetlo nejasno? Tada prodaja zlata postaje problem
Postaje posebno osjetljivo kada se zlato prodaje ili deponira u većem obimu. Banke općenito traže dokaz o podrijetlu za iznose veće od 10.000 eura, primjerice u obliku potvrda o kupnji ili bankovnih izvoda. Za strane banke taj je prag čak i do 2.500 eura.
Cilj je spriječiti pranje novca. Svatko tko želi prodati svoje zlato bez dokaza imat će problema s bankama – trgovci plemenitim metalima obično su fleksibilniji, ali često zahtijevaju izjavu pod prisegom da je zlato stečeno zakonito.
Porezna se zainteresira najkasnije kada se na računu iznenada pojave veliki iznosi, a u poreznoj prijavi ništa o tome. Nedokumentirana prodaja zlata može brzo izazvati neugodna pitanja, napominju njemački mediji.
Fenix-magazin/SČ
