Pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško prisjetio se na misi za domovinu koju je predvodio u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici prinesenih žrtava i podnesenih trpljenja tijekom ratnoga nasilja nad našim narodom i domovinom.
“Kao rijetko na kojemu mjestu ti nam događaji ovdje govore o istinskim životnim osloncima; o važnosti pouzdanja u Gospodina, o zauzetosti za bližnje i o svjedočenju istine”, rekao je Šaško u slavlju spomendana posvete bazilike svete Marije Velike (Gospa Snježna) te Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja.
Kada smo, kako je rekao kao narod prije tridesetak godina osjetili dah slobode i radosti, nakon komunističkoga totalitarizma ubrzo smo doživjeli osporavanja te slobode, strahote nepravde i nasilja nad hrvatskom domovinom.
“Da bi Hrvatska ponovno mogla živjeti u slobodi mnogima je djelovalo poput mogućnosti snijega u kolovozu na rimskim brežuljcima”, kazao je Šaško, dodajući da su nam neki u svojoj bahatosti to jasno davali do znanja, zaboravljajući Marijinu pjesmu Gospodinu koji silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
Šaško je ustvrdio da se, slušajući iskustva s ratišta, iz logora, iz progonstava duboko urezuju riječi: Bez Boga i Marije, ne bismo izdržali, ne bismo uspjeli te je rođena novost i radost, premda željno čekana, ipak ljudski gledano iznenađujuća. No, danas, poručio je nam ostaje pitanje – jesmo li to zaboravili i svježinu radosti zamijenili nečim što ne donosi plodove radosti.
Ustvrdio je da će možda netko željeti graditi Hrvatsku bez Božje prisutnosti, ali se ne trebamo iznenaditi ako ne bude radosti, ako osjetimo prazninu, ako nestane okusa oduševljenja.
Fenix-magazin/SČ/Hina
