Tanja Pejić dobitnica je ovogodišnje Domovnice, nagrade Večernjeg lista, u kategoriji spektakla-showbizz. U razgovoru neposredno nakon uručenja te za hrvatsko iseljeništvo značajne nagrade, popularna TV kuharica iz Stuttgarta koja je svojim kulinarskim vještinama i sposobnostima, komunikativnošću i simpatičnošću osvojila TV gledatelje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a sada u izravnom kontaktu i Nijemce, nije skrivala svoje oduševljenje.
– Rijetki su trenuci kada ja ostanem bez riječi, ali mislim da je ovo jedan od tih trenutaka. Nakon tri godine u Njemačkoj, dobiti nagradu publike, to za mene znači puno. To nije samo nagrada. To je i jedna velika odgovornost da od sada svoju zemlju predstavljam na još bolji način. Znači, do sada je bilo dobro, nagrada je tu, ali od sada treba biti sve bolje – kaže Tanja Pejić.
Kako vam se svidjela atmosfera na svečanoj dodjeli Domovnice?
Ambijent je divan, dvorana je prekrasna, usluga, organizacija, apsolutno sve pohvale.
A što mislite o večeri, vizualno?
Vizualno je bilo prekrasno, odličan catering, sve lijepo, uredno, sređeno, na razini, kako i priliči za jednu ovakvu manifestaciju. Bio je šarolik izbor svega, znači za svačiji ukus. Ova pitanje sam postavila jer ste poznati kao voditeljica kulinarskih televizijskihemisija i izravno ste povezani s pripremanjem jela na najbolji i reprezentativni način.
Kako ste došli na televiziju?
Prije jedno šest ili sedam godina, suprug i moj sin su me prijavili na prvi, najveći kulinarski TV show “Tri, dva, jedan, kuhaj”, na RTL-u, u Hrvatskoj. To su napravili bez moga znanja. Mi smo tada imali svoju firmu u Zagrebu u kojoj sam ja jako puno radila i moj suprug je htio da se malo maknem iz nje, kako bih se malo odmorila.
Znao je da ja volim kuhati i mislio je da će me to relaksirati. Dobila sam pozivnicu za casting. Ja nisam htjela ići, ali me suprug nagovorio. Namjerno sam zadnja došla na casting, misleći da me neće primiti, ali sam prošla i primili su me u show. Ja nisam ušla u show zbog nagrade koja je tada iznosila 100.000 kuna nego zato što me suprug prijavio jer ja volim “kužinavat”. Volim kuhati, ja sam dijete ugostitelja. Moj pokojni otac bio je šef kuhinje, bio je kuhar, moja sestra ima lokal (restoran).
Meni nisu dali doći blizu kuhinje, ali ja sam ipak uvijek bila oko kuhače. Kako sam ušla u taj show, ostala sam gotovo do samoga kraja, 9 ili 11 tjedana, ali nisam bila pobjednica, nisam ušla u finale.
I onda je sve krenulo nabolje?
Da. Kada sam izašla iz showa, počele su stizati ponude od razlučitih televizijskih kuća za TV show s mojim imenom. Prihvatila sam ponudu TV1 iz Sarajeva, ali pod uvjetom da ja budem svoja.
Poslije te odluke počela sam razmišljati, brinuti se; kako ću ja u Bosnu doći, ja Dalmatinka. U Zagrebu sam živjela osam godina pa su mi se dijalekti izmiješali.
Kako ću ja sada u Sarajevo doći, kako će me ljudi prihvatiti…? Međutim to je bilo prekrasnih dvije godine. Bila sam TV urednica i voditeljica. Kuhala sam s osobama iz javnog života iz Bosne i Hercegovine. Bilo je tu sportaša, pjevača, misica, spisateljica itd.
Kulinarski show zvao se Zakuhajmo zajedno s Tanjom Pejić. Nije bilo napisanih rečenica, znači Tanja je mogla biti Tanja. Ja sam to obožavala. Kuhali smo zajedno.
Poslije toga, jedno pola godine bila sam na Radiju Grude kao voditeljica radio emisije Kuhajmo s Tanjom, koja je išla u živo. Znači, jedna jedinstvena emisija na radiju o kulinarstvu i receptima, gdje su se ljudi javljali i pitali. Bila je to izravna komunikacija što je meni jako odgovaralo.
Kad ste došli u Njemačku?
Prije tri godine. Životni put me doveo u Njemačku, u Schwäbish Hall, mali gradić blizu Stuttgarta. Jako sam aktivna u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Stuttgartu. Od kada su Hrvati u Njemačkoj, ja sam tu prva organizirala hrvatske kuharske radionice, u kojima Hrvati, Nijemci i svi naši prijatelji, nije važno odakle su, mogu besplatno naučiti kuhati naša tradicionalna jela. Tako predstavljamo svoju zemlju kroz okuse i mirise; što bih ja rekla: hrvatski začin na njemački način.
Imam i svoju firmu koja se bavi cateringom i kuharskim tečajevima i još sam docentica kuharstva u dvije VHS škole (Volkshochschule): u Schwäbish Hallu i Gaildorfu. Organiziram i Hrvatske večeri, gdje su stranci jako dobrodošli. Oni uvijek budu oduševljeni.
Što je sve uključeno u vaš program?
Ako radimo Hrvatsku noć onda imamo mesni jelovnik i riblji jelovnik i onda ovisi što tko želi. Budući da Nijemci ne jedu puno kruha, a mi smo nacija koja voli jesti kruh, ja ispečem kruh s maslinama i crvenim lukom i onda se oni oduševe. To je jedna dobra reklama za Hrvatsku. Ja im malo ispričam o Hrvatskoj, pokažem im slike i jedan spot o Hrvatskoj, uputim ih gdje mogu ljetovati, što mogu posjetiti i to ne samo obalu, već i kontinentalnu Hrvatsku, sve od Trga bana Jelačića do Dubrovnika. Oni vide da sam ja otvorena, a ja se na kraju uvijek i zahvalim Njemačkoj što nas je tako lijepo primila i što možemo prezentirati svoju zemlju.
Fenix-magazin/Jasna Lovrinčević/Večernji list