Pa kako Bože dođem u ovakvu zemlju i na podu spavam, nemam tople vode..Ma bit će sutra bolje mislim… Ubih se od nanšanja, ali u Njemačkoj sam, znači bit će sve ok….
“Život hrvatskog bauštelca u Njemačkoj”, naziv je nove kolumne koju će u nastavcima pisati Fenixov čitatelj koji je nedavno došao u Njemačku. Želeći ostati anoniman uzeo je pseudonim Ivan Gleta. Podrijetlom je iz malog sela Golinci smještenog nedaleko od Donjeg Miholjca.
Kolumna će pratiti Ivana koji je naspustio svoj rodni grad i obitelj kako bi u Njemačkoj zaradio i pružio bolji život upravo obitelji u Hrvatskoj. Uz ovu kolumnu sigurno ćete se i nasmijati, ali i zamisliti nad životom i dolaskom u Njemačku.
Kolumnu ćemo objavljivati onako kako ju je Ivan pisao, bit će autentična, baš onako kako mu se sve i događalo.
Njuškajući po raznim oglasima naišao sam na oglas “knauf monter firma Samir i Damir, 11 eura pro štunde“, pa reko da vidim. Nazovem, javi se Damir. Predstavim se i kažem kako bi rado radio, ali nisam baš majstor i ne znam njemački, na što on reče; Ma naučit ćeš, zovi Samira da vidiš kada krenuti. Imaš smještaj, akontaciju 300 eura čim dođeš, rezerviraj kartu.
I ja ne budi lijen, nazovem Samira i pada dogovor. Krećem u nedjelju iz Osijeka za Stuttgart . Sretan neopisivo, pun elana. Žena, djeca plaču, al što je tu je, idem po lovu u obećanu zemlju.
Preslušao par sati nekog tečaja njemačkog na youtubu, a pogledah i malo videa o tom knaufu…To je to! Spreman sam, idem. Pakujem kofer nedjelja, peron, kolodvor….Idem po lovuuuu. Pozdravim se sa svojima, pomalo sjetan sjedam u bus, pokraj mene neka baka i pun bus zbunjenih ljudi.
Cijelim putem slušam baku, priča kako ju boli koljeno i kako ju je baš sad moralo uhvatit, a imala je oko 78 godina. 40% busa priča neki čudni hrvatski, miješan sa njemačkim.
I ono njemačko ja, ja…..Naslušah se tako svega, al najviše mislim na slaninu i kobasicu u koferu.
Put do Slovenije dugačak, a onda prošli tu divnu malu zemljicu. Zaspim i budim se negdje pred Münchenom i još malo pa će 23 navečer, a još ima do Stuttgarta.
Nazovem Samira, kaže čeka me na fluhafen! Što je to? Aerodrom! Youtube nije baš pomogo ! Nego dolazim na kraju u zračnu luku, vidim neki, oku ne baš ugodan kombi. Rekoh to je moj i naravno da sam pogodio.
I izlazim van, motam cigaru idem prema čovjeku vani. Ćao ja sam Samir, kaže. Reko, Ivan!
Drago mi je, nego idemo u stan kasno je, stan je ok ima sve, kaže.
Dolazimo u stan, u stanu 12 ljudi ,svako svoj jezik priča. A reko dobro, di spavam.. E .., kaže Samir, imaš tu deku pa danas tu na podu prespavaj, pa ćemo sutra nabavit madrac i nema danas tople vode bojler se pokido, a akontaciju ćeš dobit ujutro jer sad ti ni ne treba.
Stan miriše po jorgovanu, gledam lica tih ljudi, nebrijani, neki pijani, neki nešto kunu i Samira i Damira.
.Al reko šta je tu je, valja zapet. Ujutro krećemo na posao nakon tri sata sna. Onakav slomit dolazim do bauštele. Nema ni Samira ni Damira, ni akontacije, a ni radnog odijela…
Ma super ,nego neki poslovođa kaže; jesi ti taj novi Ivan? Jesam..kaže …genauf treba ovih 9 paleta gipsa odnjet na deveti kat pomalo.
Jel ima lift pitam? Ma rođače, ti si lift, kaže on.
Znači u trenerci, najkama, ja nosam te ploče do marende i pitam tog poslovođu: Što je sa mojom akontacijom? Kaže on: Ma ko ti je to reko?
Pa, Damir!
Ma, goni ga u 3 pm pa ja nisam plaću dobio od kada sam došao!
E, krasno, eto odem iz Hrvatske od lopova dođem u Njemačku kod lopova, ali dobro je da sam navikao u Hrvatskoj radit bez plaće..
Eto prvi dan dojmovi i emocije čudno raspoređene! Ubih se od nanšanja, ali u Njemačkoj sam, znači bit će sve ok.
Dolazim u stan još nema kreveta, opet pod, nema tople vode..jedem slaninu i kobasicu i mislim, pa kako Bože dođem u ovakvu zemlju i na podu spavam, nemam tople vode..Ma bit će sutra bolje mislim… Eto ukratko prvi put i prvi dan Hrvata u Njemačkoj, nastavak slijedi…..
Fenix/Ivan Gleta
