Shvatio sam da ona poslovica “Pomozi si sam i Bog će ti pomoći” ima svoj smisao…..
Donosimo nastavak kolumne Ivana Glete “Život hrvatskog bauštelca u Njemačkoj”. U toj kolumi on samo za Fenix magazin piše o svom novom životu u Njemačkoj, odnosno u Stuttgartu i svemu dobrom, lošem, ali i smiješnom što mu se događa.
Prve dvije kolumne možete pročitati klikom na linkove ispod ovog teksta.
Plaća mi nije bila na vrijeme i nisam prijavljen i dalje kako treba već neki mini job ili na 400 eura, tko li će znati.
Ubih se prošli mjesec u 230 sati. Nego, došlo je vrijeme da probam dovesti ženu i djecu i eto opet problem. Trebam stan, trebam tri isplatne liste, trebam sto čuda, trebam kauciju dati 3000 eura, trebam dati dvije mite unaprijed, trebam urediti stan. To ništa nije problem, nego ja zbog djece ni ne mogu dobiti stan jer Švabo odmah u startu to riješi.
Ajde da imaš dvije pudle ili kokoši nesilice, ali djeca ne dolaze u obzir. Pa mislim, sa svojim oskudnim znanjem njemačkog, ja taj stan nikada neću naći, a i u ovom začaranom balkanskom krugu u kojemu radim, njemački se priča samo ujutro u bekeraju kad se kava naručuje.
Mislim si pa što nisam Bosanac, oni su rođeni sa građevinskim faksom i osnovnim znanjem njemačkog “ja ba,wunder ba ..”
Pa to je to ,ništa valja upisat tečaj njemačkog i malo sjest u klupu i stvarno naučiti na sve sile taj jezik koliko toliko i na vrijeme se rastati sa Stankom jer vidim od te njegove ljubavi nema ništa.
Priča ma bit će sve,ma langzam ba,pa kud si navro ..I dalje radim kod Stanka i koliko se god silio naučiti te bauštelske cake,majstorske fore ipak izlazi na površinu to da ipak nikako nisam iz te branše i bauštelske pošalice mi nikako nisu smiješne kao npr..aj reci Betmen na K te metnem ili kako se zove onaj japanski auto sa S pa subaru..e nabijem te na karu..I tako …
Nego idemo dalje, pokušavam naći nekakav posao u svojoj struci. Sa nekim normalnim radnim vremenom, sa urlab kasom, normalnim Aok i kad bolje pogledam na sve ovo što mi se dogodilo, ne mogu se nešto previše žaliti jer nisam ni neki majstor, ali sad bi mogao već nešto raditi u tom bauštela sektoru pa ću se morati zahvaliti Stanku i pokušati sam dalje.
Bauštela je čudo i svako tko je na njoj bio upoznao je što znači stvarno zaraditi svaki cent i cijeniti ga i naučiti da ljudi,prijatelji i neprijatelji su u stanju i rođenu majku prodati za euro veću satnicu i neke sitne benifite.
I na kraju savjetujem svima, dođite u Njemačku sa bar A1 njemačkim, nije jedini posao za naše ljude bauštela, ali izgleda da svi moramo tako početi.
Eto nadam se da ću sljedeći put pisati o tome kako sam uspio i kako sam pronašao posao u struci..doveo ženu i djecu..
Ali ipak moram zahvaliti Stanku što me izveo na pravi put jer ipak sam shvatio da poslovica “pomozi si sam i Bog će ti pomoć” ima svoj smisao.
Pročitajte početak Ivanove priče na ovim linkovima:
