Oni su gladni, prljavi, iznemogli. Žive od smeća i na smeću, a jedina nada su im dobri ljudi, humanitarci. Oni su djeca sa smeća, za bolje uvjete ne znaju, a najtužnije je što bolje sutra niti ne očekuju
Vjerojatno nema na svijetu čovjeka kojeg neće u srce dirnuti i zaboljeti kada ugleda male dječje ruke kako kopaju po smeću i pogled koji jasno govori kako nikada nisu živjeli u boljim uvjetima, ne znaju za bolje. Čak će i najokorjelije srce pognuti glavu i pustiti suzu nad tim nevinim, tužnim pogledom bez budućnosti. Jer što može jače boljeti od tuge jednog djeteta. Što može jače rasplakati od dječjeg pogleda koji uporno traži mrvice hrane kojih nema. Svjesna je toga i Edina Jerković, medicinska sestra podrijetlom iz Sarajeva, koja od 1992. godine živi u Neuwiedu, u blizini Bonna i pomaže siromašnoj djeci u Kairu.
Žive na smeću, jedu sa smeća
Više od deset godina, u okviru projekta, organiziranog u bolnici u kojoj je zaposlena, u St Elisabeth, Marienhaus Klinikum Neuwied, Edina Jerković, aktivno pomaže djeci iz Kaira, koja žive od smeća i na smeću. Kada netko od poznatijih zvijezda iz svijeta glume, glazbe ili spektakla izdvoji novac za humanitarnu pomoć, obično se ta vijest u trenutku proširi svijetom. No, postoje ljudi koji na razne načine, tiho, bez pompe i medijskih napisa, pomažu ljudima okolo sebe, ali i onima na drugom kraju svijeta. Edina Jeerković jedna je od njih. Ona se u projekt pomoći djeci u u Egiptu, pokrenutog nakon što je jedna časna sestra Koptske Crkve iz Kaira, čiji se redovnički red brine o toj djeci, 1998. godine došla u Bonn, i jednog profesora iz Edinine bolnice upoznala s problemom djece sa smeća. Ljudi iz bolnice osnovali su i udrugu pod nazivom Die Muellkinder von Kairo, koja podržava taj koptski red časnih sestara kako bi časne sestre mogle pružati adekvatnu i bolju pomoć toj djeci i njihovim obiteljima.
Nisam otišla u Kairo jer sam novac za kartu darovala toj djeci!
Edinu se jako dojmila spoznaja kako cijele obitelji žive na smeću, u kućama od kartona, najčešće skupljajući metal da bi ga prodale, i tako zaradile jedan, ili dva dolara, s kojim mogu preživjeti jedan dan. Pri tome, često imaju povrede, a i infekcije su česte. Edina sudjeluje u svim akcijama organiziranim u Neuwiedu s ciljem prikupljanja novca, kao i u prikupljanju i pakiranju medicinske opreme za ambulantu i bolnicu koju su izgradili u Kairu za tu 
djecu. Novac za Kairo skupljao se od prodaje starih stvari, od prodaje kolača koje sami naprave, ali i pojedinačnih novčanih priloga. Liječnici i medicinske sestre iz neuwiedske bolnice redovno odlaze u Kairo kako bi tamo dragovoljno radili u novoizgrađenoj bolnici i ambulanti. Međutim Edina nije nikad otišla u Kairo. “Novac što sam ga mogala priuštiti sebi za kartu davala sam za pomoć toj djeci koja žive na smetlištu”, kaže Edina.
Pomagala i svom rodnom Sarajevu
Edina Jerković je poduzimala i samostalne humanitarne akcije. Tako je 1998. godine u Hrvatskoj katoličkoj misiji Koblenz, uz dozvolu tadašnjeg župnika, organizirala ručak uz zajedničko druženje. Sav novac od prodaje jela i pića za koje se sama pobrinula bio je namijenjen jednoj izbjegličkoj obitelji iz Sarajeva, koja se tada trebala vratiti u domovinu. Inače djetetu te obitelji, dječaku koji je tada bio jedanaestogodišnjak, i imao tumor, pomogla je da dobije odgovarajuće liječenje, njegu i besplatnu protezu.
Edina Jerković nikad nije prekinula vezu s rodnim gradom Sarajevom, omogućila je kontakte liječnika iz Sarajeva s liječnicima u Njemačkoj. Za sarajevske bolnice prikupila je i određenu količinu medicinskih instrumenata i opreme, ali kaže kako još nije mogla naći mogućnost za transpot tih stvari u Sarajevo.
Skupljaju metal i prodaju ga za dolar!
U Kairu cijele obitelji žive na smeću, u kućama od kartona, najčešće skupljajući metal da bi ga prodale, i tako zaradile jedan, ili dva dolara, s kojim mogu preživjeti jedan dan. Pri tome, često imaju povrede, a i infekcije su česte.
Jasna Lovrinčević
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Fenixa koji je na kioscima do ponedjeljka 12.01..
