Traženje i istraživanje različitih aspekata motiva u likovnom procesu važan je dio ukupnnog stvaralaštva. Dobro odabrani motiv sam podstiče kreiranje i zaokruživanje ciklusa u jedinstvenu cjelinu.
Naravno, motivi se takođet troše i nakon nekog vremena postaju neupotrebljivi, potrošeni i posve nekorisni.
Motivi su mogu mijenjati, mogu evoluirati i trajati duže od predviđene zamisli.
Razmišljam o motivima niza energičnih ciklusa Duška Šibla, promatrajući nove akrile na platnu, naziva Hanuman ( riječ je o hinduističkom bogu…).
Likovi su u novom ciklusu izvedeni s nekoliko snažnih, žestokih poteza kistom, u nekoliko boja, tijela priljubljenih na koljenima, zgrčeni, spremni na skok, pomalo i prozirni, no i dalje siloviti i odlučni u ostvarenju svoga budućeg kretanja, koračanja, skokovitog gibanja kroz prostor.
Istodobno stječem dojam kako ova tri zgrčena tijela sliče viru, uviranju vode u dubinu, nezaustavljivom i opasnom ždrijelu vodenih tokova koji sve gutaju.
Upijaju li ova prozirna povijena tijela nepoznato okruženje ili pak jednostavno dišu dubokim udasima prikupljajući dovoljnu količinu energije, snage za siloviti i neobuzdani skok?
Kod svih Šiblovih likova osjeća se iznimna prisutnost energije, množina bezbrojnih pokreta, snivanje idućeg koraka, pokreta koji neminovno slijedi.
Novi ciklus Duška Šibla nazvan Hanuman i nadalje je posvećen likovima, neznanim i neprepoznatljivim, ali odlučnim i neumornim u vrtni, u kolopletu poteza i boja.
Fenix-magazin/SČ/Miroslav Pelikan
