Umirovljeni general Hrvatske vojske i saborski zastupnik Željko Glasnović u svojem najnovijem tekstu objavljenom na mrežnim stranicama komentirao je društvenu klimu u Hrvatskoj te iznio razloge duboke moralne i ekonomske krize koja poput korozije nagriza sva vezivna tkiva hrvatskog naroda. Tekst saborskog zastupnika “Domoljubne koalicije” Željka Glasnovića prenosimo u cijelosti.
Sadašnje političko, intelektualno, akademsko i medijsko stanje u Hrvatskoj sve više liči na 1946. godinu, samo bez masovnih ubojstava.
Ni jedna europska metropola nije toliko unakažena grafitima kao Zagreb. Našarane poruke na pročeljima zgrada, kao npr. „Živio NOB“, „Abortiraj državu“, „Osveta, posveta!“ i sl. relikvije su jedne države koja je, ne samo politički i ekonomski propala, nego je iza sebe ostavila totalnu moralnu i etičku pustoš.
Politički Jugoslaveni i dalje vladaju Hrvatskom
Zašto se čudimo kriminogenoj atmosferi u hrvatskom društvu kad su u svim sferama društvenog života još uvijek prezastupljeni „politički Jugoslaveni“. U popisu stanovništva 1981. godine, 379.057 ili 8,42% stanovnika Hrvatske deklarirali su se kao Jugoslaveni. Sredinom 1980-tih gotovo isti broj stanovnika u SR Hrvatskoj završilo je komunističke tečajeve i škole. Što se dogodilo s tim Jugoslavenima, gdje su nestali? Iz popisa 2001. godine samo 176 stanovnika RH izjašnjavaju se kao Jugoslaveni.
Istinu o SFRJ, kao jednom od najskupljih i najubojitijih društvenih eksperimenata prošlog stoljeća, sustavno blokiraju partijske ćelije u mainstream medijima, u obrazovnom, kao i u kulturnom prostoru.
Paralele između Jugoslavije i sadašnje „Croslavije“ su očite. Čak i površna analiza pokazuje da je Republika Hrvatska danas samo kopija te disfunkcionalne države. Veličanje Jugoslavije je jedna vrsta psihopatologije. Danas ponavljamo iste greške koje su dovele do brisanja SFRJ sa karte Europe.
Hrvatska danas otplaćuje dug bivše Jugoslavije
Malo hrvata zna da, po međunarodnom dogovoru o sukcesiji, Republika Hrvatska danas plaća 33% duga bivše Jugoslavije koji je 1983. iznosio 22 milijarde dolara. Također je nepoznato da je te godine Jugoslavija službeno bankrotirala. Lawrence Sidney Eagleburger, američki veleposlanik u Beogradu, osiguranjem novih kredita u iznosu od 4.5 milijardi dolara tada privremeno spašava Jugoslaviju od financijskog kraha. Godine 1989. inflacija u Jugoslaviji dostiže vrtoglavih 1200%. Samo dvije zemlje na Svijetu (Zimbabve i Brazil) imale su veću inflaciju. Isti komunistički kadrovi nastavljaju voditi gospodarstvo nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske. Tako danas vanjski dug Hrvatske iznosi cca. 90% BDP.
Winston Churchill rekao je: „Mana kapitalizma je neravnomjerna podjela dobara, vrlina socijalizma je ravnopravna podjela mizerije.“ U Jugoslaviji ni ta mizerija nije bila ravnopravno i pravedno podijeljena. Dok su pripadnici „crvenog plemstva“ uživali privilegirani status, drugi su imali „privilegij“ da traže kruh u tuđini. Samo između 1960. i 1970., više od 1 milion ekonomskih emigranata (većinom Hrvati) napustilo je Jugoslaviju. Komunistički ekonomisti su to zvali „višak radne snage“. Današnji Jugonostalgičari šire mit o SFRJ kao „radničkom raju“ a ignoriraju činjenicu da je trećina radnika bila neproduktivna, odnosno, umjetno zaposlena, te da je u manje razvijenim područjima kao npr. na Kosovu zaposlenost bila na razini od 50%. Danas u Hrvatskoj oko 50% svih zaposlenih radi u javnim službama i državnim tvrtkama, dok u funkcionalnim državama više od 80% zaposlenih radi u manjim i srednjim privatnim tvrtkama.
Financijski doprinos hrvatskog iseljeništva je bio veći od cijelog izvoza SFRJ
Sredinom sedamdesetih doprinos gastarbajtera ekonomiji Jugoslavije bio je veći od cijelog izvoza SFRJ. Dok je država trošila milijarde dolara za vojne svrhe, ni u jednom javnom Jugo- WC-u – od Vardara pa do Triglava, od Đerdapa pa do Jadrana – nije se mogao naći toalet papir. Jedan analitičar društvenih pojava nedavno je primjetio da se u tom razdoblju razvila nova vrsta umjetnosti po zidovima javnih WC-a, tzv. „Fekalografija“. U pola stoljeća „samoupravne anarhije“ drugovi su uspjeli su izgraditi svega 45 km autocesta u Hrvatskoj. Također treba podsjetiti da su za izgradnju autoputa Zagreb – Split uzeti novci u obliku tzv. „samodoprinosa“ od svih zaposlenih u socijalističkoj Hrvatskoj, a ista nije izgrađena. Isto tako treba znati da je najnovija bolnica u Zagrebu – KBC Rebro, napravljena je za vrijeme NDH.
Treći izvor financiranja koji je Jugoslaviju umjetno održavao na životu bila je njemačka odšteta. Dio te odštete bile su tvornička postrojenja koja su dopremljena iz Austrije i Njemačke. Ova zastarjela tehnologija nije mogla biti konkurentna na otvorenom tržištu nakon pada komunizma. Komunistički režimi su propadali jer nisu mogli proizvesti ni funkcionalni toster. Do pada Berlinskog zida 1989. godine, 2.435 industrijskih tvrtki u Jugoslaviji bilo je pred likvidacijom, a 50% radnika nije dobivalo redovitu plaću. Tragedija SFRJ leži u tome da je ta država, zbog lošeg managementa i korupcije, prokockala silna novčana sredstva koja je dobila nakon Drugog svjetskog rata – od Zapada, u vidu raznih pomoći i zajmova, od ogromne ratne odštete, od gastarbajtera…
Oteti novac “crveni direktori” sada vraćaju u Hrvatsku kao strane investicije
Gdje su ti novci nestali? Do pada Berlinskog zida crveni direktori su prebacili stotine milijuna dolara na svoje bankovne račune u inozemstvu. I sada te iste pokradene novce vraćaju natrag u Hrvatsku kao direkt stranu investiciju. Većina Hrvata ne zna i ne želi prihvatiti činjenicu da je privatizacija projekt CK SKH te da je prva faza provedena prije 1990., za vrijeme Ante Markovića. A karakteri kao Sanader i Vidošević samo su vrh ledene sante i crkveni miševi u usporedbi s njihovim prethodnicima.
Komunizam kao ideologija i sekularna religija uzrokovao je opće duhovno propadanje. Živjeli smo pola stoljeća u državi koja nam je gotovo izbrisala kolektivnu memoriju i ubijala nacionalnu svijest i identitet. Poprimili smo komunistički mentalitet i oblike ponašanja, parazitski odnos prema državi i komunikaciju beogradske čaršije. Partija je opet postala važnija od same države. Komunistički ideolozi i četnici još nam nameću svoju verziju lažne i iskrivljene povijesti.
Hrvatskoj je potrebna duhovna katarza. Bitan preduvjet te katarze je lustracija ili rasvjetljenje. Kamen temeljac političkih Jugoslavena je njihova ideologija koja se protivi svakom obliku istine. Kad se istina rasvijetli nestat će mit o sustavu koji je mogao preživjeti samo u Star Treku.
Željko Glasnović