Roditi se i boraviti usred Panonske ravni u kojoj život teče u kontinuitetu već 8.300 godina samo po sebi predstavlja povlasticu. Pitanje koje si vjerojatno postavljamo je : „Što je ljude koji su ovdje boravili zadržalo baš na obalama Bosuta“, govori Željka Renić, predsjednica i osnivačica udruge Vrijedne ruke.
Danas kada su tehničke mogućnosti, prometna dostupnost, ponuda proizvoda iz cijelog svijeta, mogućnost obrazovanja i sportskih aktivnosti poprilično ujednačene, možemo se pitati: “Koje nas to nevidljive niti i sada vežu za Vinkovce?“.
Jedan od odgovora koji će žene iz Etno-udruge Vrijedne ruke navesti je ručni rad i mogućnost njegove prezentacije.
-Ako nemamo potrebu proniknuti u riznice muzeja Slavonije, Baranje i Srijema, dovoljno je posjetiti neki od izbora ljepote u narodnoj nošnji, jer se za izbore za Šokački cvit u Županji, Antinsko zimsko spremanje, Mladost i ljepotu Slavonije u Starim Mikanovcim i, Ljepotice Đakovačkih vezova iz škrinja i ormara izvadi najljepše očuvano blago koje su radile naše prabake, bake, majke. I tada ostanemo zapanjeni ljepotom rukotvorina i vještinom tih većinom pokojnih i često nepismenih radenica. One su uz petrolejke ili prateći stoku na ispaši vrijedno koristila igle i domaće platno bruseći svoju vještinu, smišljajući mustre i uvijek, baš uvijek nastojale biti bolje i umješnije od drugih u svome i u drugim selima. Svoj identitet čuvale su različitim oblikom djevojačkih frizura, ženskih šamija (oglavlja) , načina vezanja dukata, nošnji koje su bile radne, korotne (žalujuće) i svečane, a vjerski običaji kroz godinu – pogotovo uoči Uskrsa nalagali su različitu nošnju za svaku korizmenu nedjelju. Tako se uz tkanje najfinijih pamučnih i svilenih tkanina na stativama ( tkalačkim stanovima) tkao i lan i konoplja koje su se koristile za punjenje madraca, vreća za žitarice… Otkano platno spajalo se ručno, te se tako razvio ručni rad priplet. Kao fusnota *uz Bosut je bila aleja stabala duda čijim su se plodovima hranili dudovi svilci koji su proizvodili dudovu nit, govori Željka Renić.
Vez koncem i svilom upotpunio je ( u doba Austro-ugarske) i zlatovez, a čipke koje susrećemo rađene su tehnikama heklanja, čunčanja, necanja i motiva. Za opremanje djevojaka za udaju, pri izradi posteljnog rublja, stolnjaka, ručnika, ponjava i drugog koristila se tehnika toledo i šlinga, a od vune su se plele razne vrste svakodnevnih i svečanih čarapa, koje su često ukrašavane zrnjem, kao i vunene narukvice – šticle.
Ako navedenom dodamo izradu kožnih prsluka ukrašenih ogledalima, te uvezivanje dukata i izradu prandži kao ukrasnog ruba na mnogim pamučnim i vunenim predmetima, poštovanje i divljenje upućeno ovim bezimenim umjetnicama nema granice.
Udruga kao uzajamna povezanost istraživanja, znanja, motivacije i interpretacije
Etno-udruga Vrijedne ruke nastala je u veljači 2011. godine zbog težnje žena iz Vinkovaca i okolnih mjesta za očuvanjem svih već spomenutih tehnika ručnih radova. Od početnih sedam članica broj se uvećavao do tridesetak. Znanje koje su donosile sa sobom nesebično su dijelile, a učile tehnike koje do tada nisu poznavale, propitujući znalce izvan udruge ili domovine. Kako više nisu bile u godinama kada bi išle na izbore ljepotica, tražile su način da njihov rad bude koristan, vidljiv i vrednovan. Svjesne da u njihovoj okolini mnoge žene vrijedno rade, ali njihove rukotvorine rijetko budu javno dostupne, svoj rad su usmjerile u pet pravaca:
– istraživanje starih tehnika ručnog rada putem posjeta etnološkim odjelima muzeja, zbirkama radova časnih sestara, posjeta starim šokačkim kućama i privatnim zbirkama nošnji;
– usavršavanje tehnike izrade svake vrste ručnog rada putem redovnih radionica i u suradnji s Kulturnim centrom Travno iz Zagreba, KUD Tomislav iz Županje i Donjih Andrijevaca, Udrugom Sunčica iz Vukovara, Gradskom knjižnicom i čitaonicom u Vinkovcima, Domom umirovljenika u Vinkovcima, OŠ u Dubrovniku, MO Hudinja u Celju, Udrugom žena iz Lopara i drugima.
– prezentacija radova putem izložbi – 2018. godine u Domu kulture u Travniku (BiH) organizirana je izložba zlatoveza, a 2019. u MO Hudinja u Celju ( Slovenija) izložba rukotvorina od vune. Kao uvod u Vinkovačke jeseni u rujnu 2021. godine u Gradskom muzeju Vinkovci postavljena je izložba
Desetljeće vrijednih ruku kao kruna desetogodišnjeg rada
Izložba je prikazala originalne nošnje kao izvor inspiracije, radove članica u svim naučenim tehnikama, fotografije s gostovanja, snimljeni video materijal, tiskane letke i deplijan, a održana je i modna revija.
– Modne revije etno-odjeće ispunjavaju iskonsku želju svake žene da bude lijepa, te tako povezuju modele na pisti i publiku. Poštujući kulturno nasljeđe, a živeći u modernom vremenu, članice udruge Vrijedne ruke ručne radove izrađene na tradicionalan način nose u svakodnevnom životu. Kontinuiranim radom u jedanaest godina nastale su kolekcije odjeće izrađene tradicionalnim tehnikama ručnog rada: Priplet, Zlatovez, Vuna – inspiracija kroz stoljeća, Širite se šlingani rukavi, Toledo, Motivi – šokačka sunčana čipka, Necanje – staro i novo, Čunčanje, Pletenje sa zrnjem, Tkanje sa tkalačkog stana, Heklanje, Vez i svilovez, te prigodne kolekcije Šahovnica, Vinkovačke Rimljanke, Hubertine – kolekcija posvećena lovu, Etno – jeans, Orion – priča o gradu Vinkovcima, Cvjetna kolekcija, Boje kao izvor radosti, Mantili – u susret proljeću, Grožđe – vinarima i vinogradarima u čast, a u suradnji sa slikarima nastala je kolekcija Slike na putovanju. Česti upiti za posjedovanjem prikazane odjeće govore im da su izgradile pravi put do publike, govori Željka Renić.
Tiskanje promotivnih letaka ostavlja pisani trag o određenoj vrsti ručnog rada kojoj su u nekoj godini posvetili posebnu pozornost. Letci prikazuju originalne nošnje kao inspiraciju, tehniku izrade putem radionica, te odjeću, torbe, nakit i druge uporabne predmete koji su izrađeni baš tom tehnikom ručnog rada. Letak na taj način povezuje prošlost i pruža pogled u budućnost. Do sada su tiskale letke naziva Priplet, Zlatovez, Vuna – inspiracija kroz stoljeća, Šlinga i Toledo – od miraza do mode, te Šokačka sunčana čipka – motivi. U pripremi je letak na temu Vez i Svilovez.
– Radeći godinama na istraživanju i promicanju zavičajne kulture, podigle su istovremeno i razinu samopoštovanja žena u srednjim i zlatnim godinama. Svaka pohvala koja je upućena bila je korak naprijed u njihovim životima. Aktivno sudjelovanje u lokalnoj zajednici otvorilo im je put do Padove na Festu dei populi, u Dubrovnik na X Konvenciju UNESCO-a o nematerijalnoj baštini, Međunarodni gospodarski sajam u Mostaru, CRO-TOUR – sajam turizma u Zagrebu, Jarunsku dugu u Zagrebu, Gastro-stol u Biogradu, Stari grad u Travniku, u Orašje, Žepče, Novi Travnik, Banju Vrućicu, Celje, Galeriju Božidarac u Beogradu, na otok Rab, Vukovar, Osijek, a pripremaju se za gostovanje u Otočcu,
Cerni, Tovarniku, Baranji. Noseći sa sobom Slavoniju u srcu, vraćale su se uvijek bogatije novim spoznajama, prijateljstvima i većom motivacijom za daljnji rad, kaže Željka Renić.
Značaj rada udruge u lokalnoj zajednici i suradnja sa subjektima u kulturi i izvan nje
Za sebe vole reći da su im ruke uvijek ispružene za suradnju, a koferi uvijek spremni za putovanja. U stvarnosti to znači da surađuju s udrugama invalida iz Vinkovaca, Zagreba i Trogira, udrugama slikara iz Vinkovaca, Županje, Zagreba i Sv. Ivana Žabno, domovima umirovljenika u Vinkovcima, udrugama žena iz Starih Jankovaca, Vinkovaca, Vukovara, Cerne i Tovarnika, kulturno-umjetničkim društvima Linđo iz Dubrovnika, Bogdanovaca, Draža, Donjih Andrijevaca i Županje, muzejima, štovateljima i čuvarima baštine. U realizaciji njihovih projekata često trebaju pomoć i fotografa, umjetnika, krojača, grafičkih dizajnera, tiskara, prijevoznika, drvodjelaca, limara, slikara, glazbenika, ugostitelja i naravno sponzora. Na taj način svojim djelovanjem povezuju razne strukture u svojoj zajednici.
Pogled u budućnost
Svoje putovanje kroz vrijeme članice udruge žele nastaviti ostvarenjem planova. U ovoj godini to je učenje tehnike čičkanac koja je česta pri izradi nošnji za rad, usavršavanje tehnike veza i sviloveza, te učenje tehnike valjanja vune, izrada suvenira od epoksi smole, provedba projekata Vez i svilovez, Volim Vinkovce i Eko-etno sajam u Otočcu. Planiraju gostovanje u Tovarniku, Cerni, Otočcu i Celju, sudjelovanje u Rimskim danima i Vinkovačkim jesenima, te ostalim aktivnostima u Vinkovcima i okolini.
Željka Renić otkriva kako je sljedeća revija koju imaju članice udruge na Eko-etno sajmu u Otočcu, 23. srpnja.
-Mi bi željele gostovati diljem Lijepe naše, ali i u našem iseljeništvu. Želja nam je ostvariti kontakte sa udrugama i folklornim društvima u hrvatskom iseljeništvu. Nadamo se da će se to i ostvariti u bližoj budućnosti, rekla je Željka Renić.
Fenix-magazin/MD
