Živim u jedom malom gradiću u Slavoniji. U Njemačku, u Frankfurt dođem ponekad s majkom i bratom jer mi otac radi na jednoj baušteli.
Već dugo patim od viška kilograma. Visoka sam 1, 70, a vaga pokazuje uvijek oko 170 kilograma i imam 29 godina. Nesigurna sam, iskomplekisarana, a mučim se s tom težinom od djetinjstva još od petog razreda.
Ni ne znam više koliko sam dijeta isprobala. Muškarci su me cijeli život izbjegavali. Sram ih je da ih vide sa mnom. Ni na pragu 30-e nisam spavala ni sa kime. Debela sam i jednostavno se ne mogu riješiti kilograma. I čini mi se da sam jedina ovako debela žena u svom gradu. A znate li kako je teško biti obilježen debljinom?
Znala sam da se neću nikome svidjeti
Uvijek su me podbadali i rugali mi se. Plakala sam dok sam kao djevojka gledala kako dečki gledaju druge cure koje su lijepe, a kako mene, i općenito sam izbjegavala temu zaljubljenosti jer sam znala da se ja neću nikome svidjeti. I još će ismijavati tipa. Znam da bi mu rekli, vidi ga s onom debelom. Mrzila sam kad bi nekog zezali da je zaljubljen u mene,a onda bi njega bilo sram jer sam ja ružna! Sad, nije ništa drukčije, sad je i gore! Opet me nitko izravno ne maltretira ali način na koji me gledaju….Mislim da ovo može shvatiti samo onaj tko je bio debeo i tko je sad debeo. Često mi govore: “mačko, ljepotice, ti si najljepša”, jer znaju da mi to smeta i da me sram. Jednom mi je jedan dečko rekao nešto tipa da me ne bi krava lizala, kao ko bi bio sa mnom kad sam ružna. S vremenom sam razvila nekakvu želju za osvetom. Htjela bih smršaviti, postati lijepa, a onda bih sve vozala i j…. u zdrav mozak kao i oni mene. Vratila bih im za svaku suzu koja sam prolila….ne znam jesam li normalna…
Ali, bolje se osjećam kad dođem u Frankfurt. Čini mi se kao da nisam jedina ovako debela. Kao da postanem neprimjetna među svim tim ljudima. Imam osjećaj da se ne okreću za mnom kao u Hrvatskoj, niti razmišljaju na način: “Vidi ove debele”.
Već sam razgovarala s ocem da se doselim u Frankfurt i sad tražim posao. Eto, netko se iz Hrvatske seli zbog nezaposlenosti, boljeg života, a ja da pobjegnem od ružnih pogleda i poruga. Samo se želim osjećati normalno.
Pismo čitateljice..
