Pjesnik Zdravko Luburić, član Mediteranske akademije znanosti i umjetnosti, i Hrvatske akademije u diaspori, upravo je objavio sva svoja djela na hrvatskom jeziku, u dvije knjige, na 900 stranica, pod nazivom “Iz glasa i daha”, u nakladi UG Bagrem iz Gradišta. U recenziji koju je napisao sc.mr.Ante Pranjkić je naglašeno kako se, umjesto empatije, mitsko- generičkog proždiranja i akata rađanja, pjesnik koristi identifikacijom, te se sam stapa u ono o čemu piše i zato zasigurno potvrđuje ono o čemu govore književni kritičari, a to je da genijalno na papir prenosi svoje osjećaje. Akademik Zdravko Luburić rođen je 1942., u Pakracu, a od 1968. živi izvan domovine, u Njemačkoj i u Belgiji. Vinkovci su ga 2005. prozvali svojim zavičajnim književnikom.Voditelj je Internacionalnih večeri poezije u Remscheidu, član je književnih društava u Njemačkoj, Hrvatskoj, Belgiji i u Bosni i Hercegovini, te je dobitnik više književnih nagrada. Dva djela su mu uglazbljena. Kao njemački pjesnik uvršten je u dva njemačka književna leksikona, i u jedan objavljen u Kanadi pod nazivom “Tko je tko u Njemačkoj”. Najviše je objavljivao na njemačkom jeziku te na francuskom jeziku u Belgiji. Skoro sva djela su mu doživjela reizdanja. Najpoznatija su pjesama Molitva tmine, Requiem, Teško pobijeđenima ili Weh’ den Besiegten, Slawonische Symhonie I i Lennep-Eine Einöde.
Jasna Lovrinčević
