U prostoru Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ u Zagrebu u četvrtak je predstavljen Zbornik Međunarodne znanstvene konferencije „Nezavisna i europska Crna Gora ili velika Srbija“, objavljen prošle godine u Podgorici u organizaciji i nakladi Fondacije Sveti Petar Cetinjski i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti.
Kao gosti iz Crne Gore na predstavljanju su sudjelovali: za izdavača knjige dipl. ecc. Milorad Aleksić, Izvršni direktor Fondacije; prof. Slavenko Jovanović, zastupnik, publicist, član Savjeta Fondacije; mr. sc. Aleksandar Čogurić, profesor na FCJK (Fakultet crnogorskog jezika i kulture); mr. sc. Ana Pejović, doktorand teorije moderne umjetnosti, Biblioteka Njegoš Nikšić; dr. sc. Cvetko Pavlović, povjesničar, publicist, akademik DANU. Iz Hrvatske su sudjelovali: prof. dr. mons. Juraj Kolarić; akademik Josip Pečarić; akademik Mile Pešorda; analitičar geopolitičkih odnosa Zdravko Mikulić; publicist, diplomat i analitičar međunarodnih odnosa Zdravko Gavran.
Skup su pozdravili Ivan Valek, izvršni organizator predstavljanja i programa posjeta Hrvatskoj crnogorskih gostiju, te Ljubo Radović, predsjednik i predstavnik formalnih organizatora: Saveza Crnogoraca u Hrvatskoj i Hrvatsko-crnogorskog društva prijateljstva „Croatica Montenegrina“, koji je zahvalio svim sudionicima predstavljanja i susreta. Nedavno preminulom akademiku Miloradu Nikčeviću, hrvatskom intelektualcu i književnom znanstveniku s osječkog sveučilišta crnogorskog podrijetla i etničke pripadnosti, istraživaču hrvatsko-crnogorskih kulturnih prožimanja, spomen je prigodnom riječju odao Ivan Valek, a zatim je prikazan isječak iz dokumentarnog filma o Nikčeviću. Dvije glazbene točke na pijanu izveo je Zoran Šonc, inače znamenit inovator, na žalost prešućivan u hrvatskoj javnosti: Himnu ljubavi i „It’s my way“, u vlastitu glazbenom aranžmanu.
Prethodne večeri održano je u Hotelu Puntijar neformalno druženje predstavnika Saveza Crnogoraca Hrvatske i intelektualaca iz Hrvatske s gostima iz Crne Gore. Razgovaralo se o aktualnom stanju Crne Gore i izazovima s kojima se ona suočava na unutarnjem planu i u širem regionalnom kontekstu, o negativnoj ulozi i političkoj ulozi Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koju sudionici iz te zemlje smatraju i „klerifašističkom“, o dobrosusjedskim odnosima između Hrvatske i Crne Gore, o hrvatskoj autohtonoj manjini u Boki kotorskoj i o crnogorskoj manjini u Hrvatskoj kao dodatnim i nezaobilaznim mostovima povezivanja i razumijevanja dviju susjednih i jadransko-pomorskih zemalja, članica NATO-a, te o nekim konkretnim oblicima potpore potvrđivanju i afirmaciji Crne Gore u sklopu njezina integriranja u sustav europskih i zapadnih demokracija i o Hrvatskoj kao u tom smislu najbližem i najvažnijem susjedu i zemlji koja Crnoj Gori daje potporu u tom smjeru i zauzima se za napredak, stabilizaciju i pospješivanje procesa unutarnjih reformi i europske integracije zemalja tzv. Zapadnog Balkana.
Predstavljanje zbornika, koji je mnogo više od „samo još jedne knjige“, dogodilo se u politički nestabilnu razdoblju u Crnoj Gori, u kojoj vlada koalicija od 27, pretežno srpski, prosrbijanski, donekle i proruski orijentiranih stranaka, koja u parlamentu ima samo jednog zastupnika više od opozicije predvođene Đukonovićevom Demokratskom partijom socijalista. Takva situacija ne bi bila da Hrvati u Crnoj Gori nisu razdijelili svoje glasove na dvije izborne liste, pa nijedan njihov kandidata nije prešao manjinski izborni prag. Tribina se zapravo pretvorila u svojevrstan okrugli stol u okviru naznačenog okvira, a problematika Crne Gore stavljena je u širi regionalni i geopolitički kontekst.
Zaključnu riječ, svojevrsni rezime i hrvatsku poruku snagama koje žele suverenu, multikulturalnu, demokratsku, stabilnu, naprednu, proeuropsku i prema Zapadu okrenutu Crnu Goru iznio je Zdravko Gavran. Izlaganja i drugi znanstveni i stručni prilozi bit će uvršteni u drugi, dopunski svezak Zbornika. Čitav je program, u trajanju oko 150 minuta, snimljen. Cjelovita snimka uskoro će biti postavljena na youtube.
„Čas anatomije“ o Srpskoj pravoslavnoj crkvi
doktorand teorije moderne umjetnosti, Biblioteka Njegoš Nikšić, koja je govorila na temu „Čas anatomije“ o Srpskoj pravoslavnoj crkvi izazvalo je veliko zanimanje.
Odmah na početku svog govora dr. Savova Pejović je istaknula kako Fondacija Sveti Petar Cetinjski i Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, uspjela je „objaviti zbornik (na preko 600 stranica) i sve nas učini ponosnim građanima i dostojnim sudionicima nimalo lijepe zbilje koju trenutno Crna Gora, i mi s njom živimo“
Izlaganje dra Savova Pejović, u kojem je na početku ponovila poznatu rečenica Jozefa Bajze kako je ‘državna svijest uvjet crnogorskog opstanka’ te ustvrdila kako je Bajza izgleda zalud i objasnio ‘Ako ova svijest živi u narodu, onda će svoju državnost ponovno osvojiti prvom prilikom, evolucijom ili revolucijom, ali ako je ta svijest mrtva, uzaludan je svaki pokušaj“, u nastavku prenosimo u cijelosti na njezinom jeziku:
-Da li je ova svijest o hiljadugodišnjoj državnosti bila u dovoljnoj mjeri prisutna u Crnoj Gori, o tome treba da nam kažu oni koje je zapalo da budu kreatori političkog, prosvjetnog, kulturnog i naučnog napretka naše države. Moje mišljenje je da nije, da je pitanje jačanja nacionalne svijesti jednog malog, hrabrog i odvažnog naroda, koji je početkom minulog vijeka zadivio Evropu, pomeđu ostalog, i svojim multietničkim skladom o kojem su mnoge evropske zemlje mogle samo da sanjaju, ostalo mrtvo slovo na papiru institucionalnog konglomerata.
Odnos prema crnogorstvu
Latentan odnos prema crnogorstvu iz kojeg su ponikli i čojstvo i junaštvo, ali i namjerno propuštene lekcije iz istorije, dozvolili su da se ćuti o našoj slavnoj, slobodarskoj prošlosti, o komitama, o Božićnom ustanku, o izgorjelim Zvicerima, o egzodusu preko 3500 ubijenih i 6000 zarobljenih i proćeranih Crnogoraca/ki koji je sprovodio okrutni režim Aleksandra Karađorđevića, o zločinu koji mora biti kvalifikovan kao genocid, da se ćuti o iskasapljenom generalu kraljeve vojske Šćepanu Mijuškoviću, o masakru koji je izvršila srpska žandarmerija nad ženama, djecom i starcima u Rovcima, da se sramežljivo i iz nekih viših, meni nedokučivih kosmogonijskih skrupula ili paralelnih svijetova, jednom Ristu Radoviću dozvoli trodecenijska erozija izvorne hrišćanske vjere i egzekucija nad svim pokretnim i nepokretnim crnogorskim sakralnim blagom, da se toj i takvoj patologiji s agresivnim nagonom za uništenjem svega crnogorskog prećuti dovođenje Željka Ražnatovića Arkana i njegovih paravojnih formacija pred Cetinjski manastir 91. pa ponovo 93.godine, da se dozvole kopači grobova, otac i sin Plamenac, da mu se izda licenca za uvoz popova različitih profilacija i opskurnih biografija ali doslednih naslednika ideologije Nikolaja Velimirovića, Dimitrija Najdanovića, Dimitrija Ljotića, Milana Nedića i Justina Popovića, da se reduplicirane Kačavende, Filareti, Pahomije i slične moralne nakaze namnože po crnogorskim crkvama i manastirima skrivajući mantijama bizarne seksualne nagone, pedofiliju, narkotike i oružje… Od preko 3000 srpskih crkvenjaka koji oridiniraju kroz crnogorske manastire i crkve, njih preko 80 procenata nemaju boravišne dozvole, a stigli su u Crnu Goru kao stranci iz Srbije, Republike Srpske, Rusije, Makedonije, Amerike itd.
Svi oni misleći umovi koji su između istine i života sami napravili izbor, složiće se s riječima francuskog intelektualca i književnika Rože Kajoa koji kaže : „Svaki je sistem istinit po onome što nudi i lažan po onome što isključuje.“ Jačanje crnogorskog nacionalnog pitanja kao krunskog identitetskog koda jedne države bilo je u Crnoj Gori isključeno pa otuda i ne treba da nas čudi ovoliki upliv laži, mitotvorenih konstrukcija, izvrtanja istorijskih činjenica, tragičnih nesporazuma između nagona i normi, patogenih ideja poput onih „svi Srbi u jednoj državi“ ili „Srbi su sveti narod“. Ako znamo da je svijest mjesto đe se vrši krivitvorenje istine, onda nam ni riječi trojice učitelja sumnje u istinitost svijesnog govora i pisanja, Marksa, Ničea i Frojda, koji su ubjedljivo dokazali da ono što se svijesno izražava jeste puka racionalizacija interesa, volje za moć i nagona, nijesu daleke, već naprotiv, vrlo bliske jer smo svakodnevno izloženi obrascu nekulture koju interpretiraju kvazieksperti nove parlamentarne većine, tzv. “bogovi s protezama“. Njihove političke „bravure“ interpretiraju sraman militantni performans svojih ideoloških mentora, kojima su razne službe, agencije, NVO, domaći izdajnici i plaćenici stranih država uz zaposlene u pojedinim ambasadama, pomogli da krenu s procesom tzv. meke okupacije, koja bi kao što znamo bila i tvrđa i žešća i bolnija i razornija da Crna Gora nije na svu našu sreću postala članica najveće vojne sile na svijetu NATO-saveza.
Medijska histerija
Svjedoci smo i najžešće, propagandne, medijske histerije koja u svom vizuelnoakustičkom kolažu koristi najgnusnije neistine, fotomontažu, brutalnu zloupotrebu vjerskih objekata i kulturnoistorijskih spomenika. Pridružuje joj se i mejnstrim forma asimilacije razaralačkih parola najprije s tajnolikim, a kasnije i mnogolikim četničkim simbolima zasnovana na metafizičkom motivu sna o „Velikoj Srbiji“, potpomognuta visokorezonantnim pokličima srpskih šovinista i vandala koji izvršavaju „sveti obred“ spaljivanja crnogorske zastave, uriniranja po bisti Ljuba Ćupića, devastiranja i rušenja antifašističkih spomenika, ponovnog aktiviranja regrutovanih srpskih specijalaca zloglasne 63. padobranske, koja je nakon više od dvije decenije ćutnje i prikrivanja masakra koji je doživjela u Sarajevu, ponovo aktivirala svoje pripadnike, ovoga puta u ulozi duhovnih pastira, tačnije pripadnika militantnog krila sektaškog ogranka SPC u Crnoj Gori. Lice i naličje civilizovane svijesti, ali i jasan pokazatelj da postoje resursi koji imaju još moći i čijim se direktivama ova nacional-šovinistička skupina još uvijek drži na zadatom fašističkom kursu zarad razbijanja Crne Gore i njenog nestanka. Uvijek je osveta loših đaka bila najekstremniji vid interpretacije rušilačkih nagona nad onima koji baštine najuzvišenije civilizacijske vrijednosti i koji su im nedostižni umnogome.
Kontaminacija nemorala, nevaspitanja, neznavenosti, primitivizma, nekulture, idiotluka različitih profilacija, dijaloška i retorička neukost i drugi oblici nagonskih dinamizama postaju klišei za pojavu najgoreg društvenog taloga. Kao krunski inicijator nemorala, lopovluka, prevara, razvrata, bluda, pedofilije i mentalnih bahanalija opijanja mase stoji sektaški ogranak SPC u Crnoj Gori. Narod, ustrojen pravilima mase da ne razmišlja već da vjeruje, slijepo ide za svojim vođama, među kojima prednjače popovi repetenti (ponavljači), kažnjavani lopovi i obijači automobila, pripadnici terorističkih organizacija, narkomani, doušnici i plaćenici BIA-e, duhovni pastiri ratnih zločinaca i miropomazanici genocidne dehumanizacije društva. Oživljavanje šovinizma, srpskog nacionalizma i klerofašizma je institucionalizovano, ali i potpomognuto paramilitarnim organizacijama za regrutovanje Isusovih vojnika, Tvrdoških zavjetnika, Bratstava pravoslavne srpske omladine i Sestrinstava srbijanske crkve.
Grijeh, griješnost i ogriješenje postaju nosioci istog značenja. Možda pojedinima iz intelektualne elite naše države zaista trebaju kriptovani telefoni da se čojski i junački proslave u odbrani napadnutih tekovina? Možda je zaista krucijalno pitanje CANU-a (uz čast i poštovanje izuzecima) hoće li doći do nastavka izgradnje stanova sa kojom se stalo, a ne njihova statutarna i ustavna obaveza da služe državi i brane njene napadnute vrijednosti? Pitanja je previše a odgovori koji će tek da uslijede postaće najbolje sredstvo za lobotomiju izmiljelih štetočina, opasnih zvijeri i podivljalih humanista. Ovoga puta sva čeda „pete kolone“ i klerofašisti SPC moraju biti ispraćeni iz Crne Gore, zauvijek i po zaslugama! U to ime, želim javno da odam svoju duboku i iskrenu zahvalnost svim Hrvatima koji su bespoštedno stali u odbranu napadnutih crnogorskih civilizacijskih vrijednosti, koji su prepoznali njene agresore, jer su s istima u domovinskom ratu vodili krvavu bitku za očuvanje i oslobođenje svoje države. Građanska, proevropska, antifašistička Crna Gora nikada neće zaboraviti ponos pružene bratske ruke. Hvala vam i neka vam se na dobro vraća.
Fenix-magazin/SIM/ Priredio: Zdravko Gavran
