Fantastičnim koncertom mladog hrvatskog pijanista Petra Krpana i njegove dvije gošće, austrijske sopranistice američkih korijena Arabelle Fenyves i naše mlade flautistice Marije Viktorije Barać, inače Klasanove supruge u petak navečer u Svečanoj dvorani bečke Starogradske vijećnice, završio je “Tjedan hrvatskih glazbenika” u Beču.
Piše: Snježana Herek
Organizator i umjetnički voditelj bio je Josip Nalis, uz izuzetno važnu podršku hrvatskog Veleposlanstva u Austriji.
Bio je to koncert za pamćenje. Klasanovo virtuozno prebiranje po tipkama glasovira, te kristalno čisti sopran izuzetno atraktivne Arabelle Fenyves koja je plijenila pozornost publike ne samo glasom nego i stasom, odjevena u izazovnu crvenu haljinu, kao i isto tako elegantna naša sjajna flautistica Barać, očarali su bečku publiku u kojoj je bio veliki broj Austrijanaca. Dugotrajan i buran aplauz i česti povici “bravo” potvrda su tog glazbenog ushićenja.
Na glazbenom programu su bila djela najpoznatijih svjetskih klasika, Beethovena, Mozarta i Schuberta. Tehnički izuzetno zahtjevna djela, što je bila posebna poslastica i pijanistički izazov za Klasana. A savladao ga je fantastično, svojom virtuoznom tehnikom sviranja, virtuoznim izmjenama zvukovnih tempa i vatrometom emocija. Jednostavno rečeno, Klasanova elegancija i finoća kojom svira osvojila je Bečane.
Gromoglasni pljesak i povici “bravo” počeli su su već na početku koncerta nastupom atraktivne austrijske sopranistice Fenyves uz pratnju maestra Klasana, koja je upečatljivom izvedbom Goeteovih ljubavnih pjesama koje je uglazbio Beethoven izazvala oduševljenje publike. Bio je to ne baš jednostavan posao za flautisticu Barać, koja je potom nastupila. Ali Marija Viktorija nije se dala smetati i vrhunski je odradila, uz pratnju supruga Klasana na glasoviru svoj flautistički posao, oduševivši Bečane njihovim Schubertom. Posebice Schubertovim Varijacima za flautu i glasovir na pjesmu “Osušeno cvijeće”. Glazbeni znalci u publici dobro znaju da to djelo nije jednostavno za izvedbu, jer do izražaja dolaze snažne sadržajne varijacije temeljnog glazbenog materijala i to nauštrb virtuoznosti. Ali sjajno uigrani glazbeni i bračni par je to znalački odradio pobravši za svoje muziciranje burno odobravanje bečke publike.
Koncert je svo troje glazbenika završilo zajedničkim izvođenjem Beethovenove Klavirske sonate “Appassionata”. “Pun pogodak” za kraj glazbene večeri koja će mnogima ostati u sjećanju. Dugotrajnim pljeskom i višestrukim pozivima na “bis” publika je izmamila još jedan glazbeni dodatak: Mozatove “Ljubičice” na Goetheov tekst koju je impozantno otpjevala sopranistica Arabella Fenyves, uz Klasanovu pijanističku pratnju. Fenyves je inače rođena u New Yorku, a odrasla je u Beču. Studirala je glumu u Londonu, operno i ostalo glazbeno obrazovanje stekla je u Beču, gdje radi kao radio voditeljica i moderatorica raznih kulturnih događanja.
“Presretna sam da sam večeras imala priliku u Beču nastupiti sa ovo dvoje vrsnih hrvatskih glazbenika i mojih dragih prijatelja. Publika nas je sjajno primila. Veselilo bi me da to možemo ponoviti i u Hrvatskoj”, rekla je za Večernji list nakon koncerta Arabella Fenyves.
Zadovoljan prijemom publike bio je Petar Klasan, koji radi i djeluje u Beču i za bečku publiku nije nepoznanica. Naprotiv ga cijeni i dolazi slušati njegove pijanističke majstorije.
“Volim Beč u koji sam došao 2005. godine, a 2007. i za stalno se preselio. Ali volim i moju Hrvatsku te mi je jako važna i suradnja s mojim hrvatskim kolegama. Kada su mi gospodin Nalis i gospodin Gašparović rekli da slobodno izaberem goste za svoj nastup, odlučio sam se za Mariju Viktoriju i Arabellu”, rekao je za Večernji list pijanist Klasan. Istakao je kako je jako zadovoljan reakcijama publike, a da je koncert na kraju ispao kao “bečki salonski program”.
“Hvala svima koji su nas došli čuti i podržati”, dodao je mladi hrvatski pijanist. Na opasku kako komentira frenetičan aplauz njegovoj virtuoznoj izvedbi Mozarta Klasan je rekao: “Mozartova glazba je najveći misterij, njegova presveta ostavština, koju treba znalački istraživati i na njoj stalno raditi”. Na upit koliko je teško ili lako hrvatskim umjetnicima uspjeti u Beču Klasan je odgovorio: “Teško je, jer je konkurencija, ali i zasićenost velika”. Uz duhovitu opasku kako ni Schubert u njegovo vrijeme nije bio baš prihvaćen od svojih Bečana. Onda hrvatsko- austrijski “glazbeni trio” nema razloga za nezadovoljstvo.
Flautistica Barać nam je rekla da je „nastup pred bečkom publikom za svakoga glazbenika veliki izazov“. I da je „zadovoljna prijemom kod publike“.
Slično misli i umjetnički voditelj Tjedna hrvatskih glazbenika u Beču Josip Nalis koji je na kraju ove kulturne manifestacije rekao za Večernji list da su ove godine bila samo tri koncerta, ali da će se sljedeće godine gledati da se bečkoj publici ponudi opet pet do šest koncerata kao što je to bilo prije pandemije korone.
“Bolje manje koncerata, ali da su na vrhunskoj razini”, naglasio je Nalis. A to su bila sva tri koncerta. Uz ovaj Klasanov i njegovih gošći vrhunski su bili i koncerti mladog također virtuoznog pijaniste Lovre Marušića te nadaleko poznatog Zagrebačkog kvarteta koji je 26. rujna otvorio Tjedan hrvatskih glazbenika u Beču zajedno s litvanskom pijanisticom Kamile Zavekaite.
Za jučerašnji Klasanov koncert i nastup njegovih gošći Fenyves i Barać, Nalis je rekao. “Sjajan koncert, pred lijepo popunjenom dvoranom, a raznovrsni program predstavljen kao purpurit pjesama, klavirskih djela i zvukova flaute publika je sjajno prihvatila”.
S obzirom na mlade hrvatske glazbene gigante koji su se predstavili Bečanima, dobro bi bilo da se iznađu novci u Hrvatskoj i učini za sve njih značajan iskorak prema većim bečkim glazbenim dvoranama. Naravno, uz sustavno privlačenje, bolje rečeno hipnotiziranje izbirljive bečke publike.
Fenix-magazin/MMD/Snježana Herek
