Remi na beogradskoj Marakani između nogometnih reprezentacija Srbije i Hrvatske (1:1) ostao je u sjeni paljenja hrvatske zastave, vrijeđanja Hrvata i gađanja hrvatskih novinara stolicama po izlasku sa stadiona.
Prethodno se govorilo se o neviđenom osiguranju kako bi se spriječili mogući izgredi. Nakon svega viđenog nameće se pitanje: je li srbijanska policija odradila svoj posao kako treba?
Je li paljenje zastave na očigled javnosti dobro odrađen posao? Ili je policija (do)pustila uzvrat za razbijanje ploče s ćirilnim natpisom u gradu heroju Vukovaru?
U televizijskom prijenosu smo vidjeli da su neki hrvatski političari (ministar Jovanović, …) bili na utakmici. Kako to da oni tada i sada šute i ničim ne osuđuju čin paljenja hrvatske zastave, raznorazna vrijeđanja Hrvata, nedolična skandiranja i pjevanje četničkih pjesama, …?
Zašto je nakon svega izostala isprika srpskog vicepremijera koji je pred utakmicu izjavljivao da će u Beogradu biti osuđen svatko tko razbije ploču na latiničnom ili ćirilnom pismu?
Ili paljenje hrvatske zastave ne ulazi u narušavanje javnog reda i mira?
Kristijan Bodrožić
