Djevojčice se često smatraju mirnijima i poslušnijima, dok se dječake opisuje kao divlje i nestašne. Nije stoga neobično da neki budući roditelji snažno priželjkuju upravo kćer. No postavlja se pitanje: igra li spol djeteta doista tako veliku ulogu u roditeljskim očekivanjima?
Na društvenim mrežama sve su popularniji takozvani “gender reveal” trenuci – javna otkrivanja spola nerođenog djeteta. U videima koji kruže internetom iz balona se prosipa plavi ili ružičasti konfeti dok budući roditelji s uzbuđenjem iščekuju otkriće. Međutim, u nekim snimkama može se primijetiti i razočaranje, pa čak i suze, kada spol djeteta nije onaj kojem su se roditelji nadali. Takve reakcije čini se češće prate trenutke kada se pojavi plavi konfeti.
Ovaj fenomen već ima i svoje ime. Pod hashtagom „Gender Disappointment“ (razočaranje zbog spola djeteta) na platformama poput TikToka mogu se pronaći brojni videozapisi. U internetskim forumima za roditelje neke žene otvoreno pišu da su oduvijek željele djevojčicu te da im je teško prihvatiti činjenicu da očekuju dječaka.
Zašto dolazi do razočaranja?
Nekada je roditeljima najvažnije bilo samo da je dijete zdravo. Danas, međutim, to mnogima više nije jedini kriterij. Budući da parovi u usporedbi s prošlim generacijama imaju manje djece, očekivanja od roditeljstva, ali i od samog djeteta postala su veća.
Prema riječima profesorice kliničke dječje i adolescentne psihologije Anne-Lene Zietlow s Tehničkog sveučilišta u Dresdenu, roditelji žele najbolje za svoje dijete, ali i dijete koje će se „savršeno uklopiti“ u njihov život. U prošlosti su roditelji često željeli sina koji bi naslijedio obiteljsko imanje ili posao. Danas, međutim, pojedine studije sugeriraju da bi u zapadnim društvima mogla postojati i određena sklonost prema djevojčicama.
Razlog za to, smatraju stručnjaci, leži i u rodnim stereotipima. Djevojčice se često doživljava kao brižnije, prilagodljivije i marljivije, dok se dječake nerijetko opisuje kao agresivnije, sklonije problemima u školi ili nasilju.
OKUPILA SE BROJNA DJECA I NJIHOVI RODITELJI: Hrvati u Rimu organizirali edukativnu radionicu
Koliko su stereotipi utemeljeni?
Rodna istraživačica Tina Spies sa Sveučilišta u Kielu upozorava da su takve generalizacije problematične. Prema njezinu mišljenju, sve češće stereotipno razmišljanje predstavlja svojevrsni korak unatrag u društvu. Ona govori o „ponovnoj tradicionalizaciji rodnih uloga“, koju dodatno potiču društvene mreže.
Stručnjaci pritom naglašavaju da stvarnost nije tako jednostavna. Kada se analiziraju obrazovanje, karijera, briga za starije roditelje ili mentalno zdravlje, razlike između spolova daleko su složenije nego što stereotipi sugeriraju.
Obrazovanje i karijera
Prema riječima stručnjakinje za obrazovanje Ricarde Steinmayr s Tehničkog sveučilišta u Dortmundu, danas više djevojaka nego mladića završava srednju školu s najvišim obrazovnim kvalifikacijama. U međunarodnim obrazovnim istraživanjima djevojke u pravilu postižu bolje rezultate u čitanju, dok su dječaci nešto uspješniji u matematici – iako su te razlike relativno male.
Zanimljivo je da djevojke često dobivaju bolje školske ocjene u gotovo svim predmetima. Dječaci, čak i uz jednaku razinu znanja, rjeđe dobivaju preporuku za zahtjevnije obrazovne programe, češće ponavljaju razred i ranije napuštaju školu. Jedno od mogućih objašnjenja jest ponašanje: djevojke su u prosjeku motiviranije za školu, urednije i rjeđe ometaju nastavu.
Ipak, kada je riječ o akademskoj karijeri, situacija se ponovno mijenja. Iako sve više mladih žena započinje studij, u fazi doktorata muškarci ponovno postaju većina. Sličan obrazac vidljiv je i u upravljačkim strukturama velikih tvrtki.
Osim toga, prema podacima statističkih institucija, žene u prosjeku i dalje zarađuju manje po satu od muškaraca. Razlog je dijelom u tome što češće rade u slabije plaćenim zanimanjima ili rade skraćeno radno vrijeme kako bi se brinule o djeci ili starijim članovima obitelji.
Tko brine o starijim roditeljima?
Istraživanja o životnim uvjetima ljudi srednje životne dobi pokazuju da žene i dalje češće preuzimaju brigu o starijim i bolesnim članovima obitelji. Ipak, stručnjaci naglašavaju da imati kćer ne znači automatski imati i osobu koja će se u starosti brinuti o roditeljima.
Podaci pokazuju da tek oko polovice odrasle djece zapravo pomaže svojim roditeljima kojima je potrebna skrb. Hoće li djeca u starosti brinuti o roditeljima ovisi o mnogim čimbenicima: emocionalnoj povezanosti, osjećaju obveze, ali i o tome koliko su roditelji tijekom života pomagali svojoj djeci.
PRONAĐENA NAKON 24 GODINE: Djeca su je tražila, ali ona odbija kontakt s obitelji
Mentalno zdravlje i digitalni svijet
Kada je riječ o korištenju digitalnih medija, djevojke i dječaci provode približno jednako vrijeme uz pametne telefone. Ipak, način korištenja razlikuje se. Dječaci češće igraju videoigre i s njima počinju ranije, dok su djevojke aktivnije na društvenim mrežama ili prate sadržaje poput videozapisa o šminkanju.
Razlike postoje i u mentalnom zdravlju. Dječaci češće pokazuju probleme u ponašanju u školi i češće dobivaju dijagnozu ADHD-a. S druge strane, djevojke češće pate od depresije i anksioznih poremećaja, koji su manje vidljivi okolini.
Prema nekim stručnjacima, upravo bi ta činjenica mogla djelomično objasniti zašto neki roditelji preferiraju djevojčice – njihovi problemi često nisu toliko uočljivi u svakodnevnom životu.
San o „mini-verziji sebe“
Društvene mreže dodatno oblikuju očekivanja roditelja. Influenceri često prikazuju idealizirane obiteljske trenutke, primjerice fotografije roditelja i djece u identičnoj odjeći. U takvom okruženju nije neobično da neki roditelji maštaju o „maloj verziji sebe“ kojoj bi mogli pružiti sve ono što su sami željeli u djetinjstvu.
Jedno istraživanje pokazalo je da žene češće priželjkuju djevojčice, dok muškarci radije žele sinove. Ipak, dio stručnjaka upozorava da su mnoge studije ispitivale uglavnom žene, pa je moguće da je percepcija o preferenciji prema djevojčicama djelomično iskrivljena.
Kada se dijete rodi, sve se mijenja
Psihologinja Zietlow ističe da iz kliničke prakse zna kako razočaranje zbog spola djeteta u većini slučajeva nestaje čim se dijete rodi. Kada roditelji prvi put drže svoje novorođenče u naručju, spol najčešće prestaje biti važan.
Štoviše, sve je više roditelja koji uopće ne žele znati spol djeteta prije rođenja ili ga svjesno ne otkrivaju javnosti. Na taj način pokušavaju izbjeći upravo stereotipe i očekivanja koja društvo često nameće dječacima i djevojčicama.
Na kraju, zaključuju stručnjaci, mnogo je važnije kakav odnos roditelji izgrade sa svojim djetetom nego hoće li ono biti dječak ili djevojčica.
Fenix-magazin/MD
