Krajem prošle godine istraživanja su pokazala kako je među 13 država u EU koje prednjače po odobravanju boravka strancima zbog zapošljavanja, Hrvatska vodeća i to udjelom od 90% izdanih prvih dozvola stranim radnicima.
U siječnju ove godine su podatci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pokazali kako je oglašeno oko 19 tisuća slobodnih radnih mjesta, dok je MUP izvijestio kako je samo u tom mjesecu primljeno oko 4.500 zahtjeva za izdavanje radnih dozvola za strance.
Tada je u Njemačkoj bio osjetan porast broja mladih ljudi na nedjeljnim svetim misama u hrvatskim katoličkim misijama.
Zbog čega odlaze iz domovine, ako ima posla? Kako to da u Hrvatskoj ne vide perspektivu koju vide stranci koji žele u njoj raditi? I ono najvažnije, kako to da mladi Hrvati rođeni u Njemačkoj toliko teže za odlaskom u domovinu svojih roditelja, dok njihovi vršnjaci iz nje bježe? Što to jedni vide, a drugi ne vide?
Odlazak iz Hrvatske
No, ako poslušate što mladi doseljenici u Njemačku imaju za reći, doznat ćete kako su financije pri dnu popisa njihovog razloga za odlazak iz Hrvatske. Smatraju kako u Hrvatskoj nije jednaka pravda za sve, vlada korupcija, ne vjeruju državnim institucijama, žive u uvjerenju kako je potrebno „nekoga negdje imati“ da bi uspio. Sve to, stvara jednu toksičnu kombinaciju koja ih dovodi do nezadovoljstva. Njemačku vide kao priču koja će im dati budućnost kakvoj se nadaju.
No, kako svaka priča ima dva lica, mnogi se dolaskom u Njemačku razočaraju. Naravno, ne svi. Početkom studenoga prošle godine, upoznala sam u Mainzu jednu 34-godišnju frizerku iz Vinkovaca. U društvu nekoliko žena, većinom onih koje su u Njemačku došle prije pet, šest, sedam godina, pričala je o svom životu u Vinkovcima i otkrila kako je imala kvalitetan život, te kako joj je teško u Mainzu u kojem je tad već živjela tri mjeseca. Ne može se, kaže, priviknuti na ovaj tempo života. „Posla u Hrvatskoj ima, samo treba raditi“, kaže ona. Pa što ju je onda dovelo u Njemačku? – Negativna atmosfera koja vlada među narodnom, kaže.
„Mladi se boje tražiti bolje iz straha da ne izgube i ono što imaju. Umjesto da mijenjaju, samo kukaju“, govori.
Njezine me riječi podsjetiše na neke prijatelje koji u domovini godinama rade iste poslove, nezadovoljni plaćom i poslom koji je koliko toliko siguran. Iako relativno mladi, ne žele riskirati novim poslom zbog kredita koje otplaćuju. Često negoduju, odlučuju okrenuti stranicu, ali uvijek ostaju na istom, nezadovoljni, razočarani, s riječima „a valjda će nekad biti bolje“. Frizerka iz Vinkovaca se ipak nije privikla na njemački život i početkom ove godine vratila se kući. Lako njoj, kažu, otvorit će frizerski salon. Za frizere uvijek ima posla. Baš kao i za strance koji dolaze raditi u Hrvatsku i čini se ne mare za negativnu atmosferu.
Ipak jedna vrlo važna stvar: oni koji dolaze u Hrvatsku, a živjeli su gotovo čitav život vani, došli su s određenim kapitalom i nemaju se čega bojati. Uostalom, imaju se kamo vratiti, imaju izbor ako im se ne svidi ovdje. No, oni koji odlaze, idu da bi stvorili nešto, da bi pokrili i zatvorili kredite, ovrhe, i da bi počeli živjeti bez straha hoće li sutra imati za hranu ili režije. Odjeća koju imaju je odavno iznošena i postala luksuz. Samo mali broj Hrvata u Hrvatskoj nema tih problema. I zato se ljudi povlače, nezadovoljni su, nema druženja jer kako to kod nas biva moraš nekome u goste i nešto donijeti. A kako kad nemaš ni za sebe?! Stoga vlada opća depresija među društvom i zato, među ostalim, stari prijatelji izbjegavaju jedni druge.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
Želite li se pretplatiti na tiskano izdanje hrvatsko-njemačkog mjesečnika Fenix Magazin, možete to učiniti:
putem e-maila: revelin.media@gmail.com
telefonom: +49 (0) 69 34 878 1400
faksom: +49 (0) 69 34 878 1409
ili putem linka ONLINE PRETPLATA
