Akademski krug HKŽ München organizirao je utorak, 24. lipnja, predavanje koje je održao Michael Wagner, njemački đakon u nadbiskupiji München-Freising.
Wagner je dijecezanski predsjednik Katoličke radničke udruge (KAB) Münchena i Freisinga (e. V.), pokrajinski predsjednik KAB-a Bavarske (e. V.) te dušobrižnik za radnike u Münchenu i regiji Sjever. Predavanje je održano u Hrvatskom domu župe.
Predavač je svoje predavanje podijelio u pet točaka: Božja revolucija, nedjelja se mijenjala kroz vrijeme, nedjelja kao ustavno pravo, trojanski konj i zadaća koja ostaje.
Polazeći od povijesti, predavač je ustvrdio da rad i moranje pripadaju čovjeku. Dotičući se antike, grčko-rimskog svijeta kao i Istoka, kazao je da su oni imali jasnu predodžbu kako to dvoje razdijeliti. Rad je bio stvar žena i robova. Moranje je bilo stvar čovjeka, ali samo slobodnog čovjeka. Slika društva obilježila je također sliku božjeg predstavljanja. Istinsko moranje bilo je povlastica bogova. Čovjeku ne pripada moranje. Ako nekoj klasi uspije imati udjela u moranju, ona prima udio kod bogova.
Božja revolucija postavlja društvo na novi temelj. Poslužio se Biblijom u kojoj čitamo: “Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. Sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Tvoj rob i tvoja sluškinja trebaju otpočinuti.”
(Pnz. , 5,13-14; Izl., 20,8-10) Izlazak vodi suboti. Subota vodi u slobodu. “Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Gospodin, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvoj, da držiš dan subotnji.” (Pnz,5,15)
Subota je bila najdjelotvorniji zaštitnik židovskog naroda. U vrijeme Isusovo subota je bila jedno od centralnih oznaka židovstva. Uvijek iznova se morala potvrditi.
Nastankom nedjelje nastaje otuđivanje kršćanstva od židovstva. Kršćanstvo je tražilo vlastiti identitet. Čitamo u Didache: “Gospodnji dan: okupljanje kršćana, lomljenje kruha i zahvaljivanje ne Gospodnjem danu.”
Car Konstantin je 321. godine odredio da na “poštovani dan Sunca” treba mirovati rad sudaca, cjelokupnog ljudskog stanovništva, djelatnost obrta i robova. Izuzeti su bili seljaci. Radni počinak bio je potkrijepljen subotom.
Subota dakako i Gospodnji dan provodi se u svečanoj radosti, jer je spomen stvaranja i uskrsnuća. Papa Lav XIII koji je napisao encikliku “Rerum novarum” (1891.), izjavio je da je nedjeljni počinak po religiji sveti počinak od rada i od države zagarantirano pravo radnika. Pojavljuje se kreiranje vikenda.
Predavač se poziva na savezni ustav od 1. 12. 2009. u koje se kaže, da je nedjeljna zaštita temelj pravnoga života. Iznimke ne smiju postati pravilo. Svaka iznimka treba javni interes. Šoping ne služi duševnom dizanju. Nedjeljna zaštita vrijedi 24 sata. Temeljni zakon ne štiti bilo kakav dan, nego nedjelju kao dan počinka. Nedjeljna zaštita je državna garancija koja također dopušta i tužbu.
Usprkos nedjelje postoje i iznimke za rad nedjeljom kao što su bolnice, policija, vatrogasci, kazalište, gastronomija, javni saobraćaj, suradnici u crkvama.
Dotičući moderno vrijeme predavač je opširno govorio o svim problemima koji pretvaraju ljude u robove koji rade i po devet sati bez predaha. Zatim je govorio o kriminalu koji se događa. O sve više bolesnih ljudi. Parola vrijeme je novac, trebalo bi prekrižiti taj novac i kazati, da se vrijeme ne može platiti. Nedjelja je nekoć bila obiteljski dan i ona je dar neba.
Sloboda znači, biti kod majke, kod prijatelja. Tko živi slobodu, živi zajedništvo. Biti slobodan, znači “biti kod kuće”.
Nedjeljna zaštita stvara strukture, štiti zdravlje, zahtjeva obitelj, čuva zajedničko dobro, jača zaposlene. Pokazao je i poštansku kartu na kojoj generalni vikar ove nadbiskupije poziva: “Štitite slobodnu nedjelju. Štitite zaposlene. Za bolju trgovinu na malo.”
Donio je zanimljivu crticu, dijalog između Boga i ministra:
Bog: Sedmi dan je odlučujući dan. On je tajna, smisao i mudrost drugih šest. I dolazite vi i želite uvesti otvorenu prodajnu nedjelju?
Ministar: A trgovci, mora se ipak misliti na njihovu prođu?
Bog: To uvijek misle samo trgovci. Ja radije mislim na ljude.
Ministar: Oni ipak to žele! Robne kuće su pune. Ide se za tim da se nešto i doživi.
Bog: Ja sam stvorio sav svijet, a vi trebate robnu kuću, da doživite nešto ispravno?
Završio je riječima: Sačuvati pravo vrijeme, to je bila, to je, to ostaje stalna zadaća. Nedjelja uvijek iznova.
Razvila se plodna diskusija nakon predavanja. Predavač je također podijelio Magazin der Bewegung für soziale Gerechtigkeit, koji nosi naziv Impuls, te malu knjižicu Arbeitsrecht für di Hosentasche, 10 wichtige Regeln einfach erklärt.
Fenix-magazin/MD/fra Jozo Župić
