Kada banka u Njemačkoj ode u stečaj, klijenti u pravilu nisu ostavljeni bez zaštite. Međutim, zaštita vrijedi samo do određenog iznosa.
Pitanje koje si mnogi ljudi često postavljaju jest: gdje je najbolje čuvati teško zarađeni novac? U sefu, na bankovnom računu ili možda kod kuće ispod madraca? Druga opcija ima određene prednosti jer se novac zahvaljujući kamatama može s vremenom povećavati. No ako banka zapadne u financijske probleme, dio novca – uključujući i ostvarene kamate – mogao bi biti izgubljen.
U Njemačkoj su bankovni depoziti zaštićeni do iznosa od 100.000 eura po klijentu i banci. U posebnim slučajevima zaštita može vrijediti čak i za iznose do 500.000 eura, prema informacijama njemačke institucije za zaštitu depozita (Entschädigungseinrichtung deutscher Banken – EdB), koja osigurava naknadu štete klijentima privatnih banaka u Njemačkoj.
Što se događa s novcem ako banka propadne?
Prije nego što zaštita depozita stupi na snagu, njemačko Savezno tijelo za financijski nadzor (BaFin) mora službeno utvrditi nastupanje slučaja za naknadu štete. Tek tada EdB može započeti isplatu.
Osnovna zaštita iznosi najviše 100.000 eura po klijentu i banci. Pri tome nije važno ima li klijent jedan ili više računa – ukupni iznos zaštite ostaje isti.
Povećana zaštita do 500.000 eura primjenjuje se u posebnim životnim situacijama.
To uključuje, primjerice:
prodaju privatno korištene kuće ili stana,
sklapanje braka,
razvod,
smrt člana obitelji,
odlazak u mirovinu,
otpremnine ili otkaz,
rođenje djeteta,
bolest,
potrebu za njegom ili invaliditet.
Takav slučaj potrebno je EdB-u dokazati pisanim putem i priložiti odgovarajuću dokumentaciju. Povećana zaštita vrijedi samo ako banka propadne unutar šest mjeseci od trenutka kada je novac položen na račun.
Ako se utvrdi slučaj naknade štete, EdB u pravilu vraća novac u roku od sedam radnih dana. Točno trajanje isplate ovisi, između ostalog, o broju klijenata pogođene banke i njezinoj unutarnjoj organizaciji.
Jesu li zaštićeni i ulozi u štedionicama i drugim bankama?
Stručnjaci financijskog portala Finanztip preporučuju držanje depozita u bankama iz gospodarski stabilnih država jer smatraju da je njihova zaštita pouzdanija. Među takve zemlje ubrajaju se Njemačka, Austrija, Luksemburg, Nizozemska, Danska, Švedska, Norveška i Finska.
Osim zaštite bankovnih depozita, postoji i zaštita ulagača. Ona se odnosi na osobe koje koriste usluge investicijskih društava ili brokerskih kuća i štiti ih od gubitaka koji nisu nastali njihovom krivnjom.
Ako društvo koje pruža usluge trgovanja vrijednosnim papirima više nije u mogućnosti ispunjavati svoje obveze, a BaFin utvrdi slučaj naknade štete, aktivira se posebna institucija za zaštitu ulagača (edW).
Kod štedionica, regionalnih banaka, stambenih štedionica i zadružnih banaka klijenti su zaštićeni kroz posebne sustave institucionalne zaštite. To uključuje sustav zaštite Deutscher Sparkassen- und Giroverband te zaštitni sustav Bundesverband der Deutschen Volksbanken und Raiffeisenbanken.
Dodatna zaštita depozita iznad zakonskog minimuma
Osim zakonski propisanih sustava zaštite, udruženja banaka razvila su i dobrovoljne fondove osiguranja depozita.
Primjer je fond zaštite depozita Bundesverband deutscher Banken koji klijentima banaka članica može ponuditi dodatnu zaštitu iznad zakonskog iznosa od 100.000 eura. Međutim, na takvu dodatnu zaštitu ne postoji zakonsko pravo.
Njemački zakon o zaštiti depozita (Einlagensicherungsgesetz), koji je usklađen s europskim pravilima o sustavima osiguranja depozita, donesen je 2015. godine. Prema tom zakonu, pravo na naknadu štete zastarijeva pet godina nakon što je štediša obaviješten o nastanku slučaja za naknadu.
Novac na bankovnom računu u Njemačkoj nije potpuno nezaštićen u slučaju propasti banke, ali zaštita ima jasno određene granice. Za većinu građana najvažnije je pravilo da je do 100.000 eura po osobi i banci zakonski osigurano.
Fenix-magazin/DP/MMD
