Otkrivaju svoje grijehe, misli i želje na stranici Facebooka….
Sredinom ožujka ove godine otvorena je nova grupa na Facebooku “Priznajem”, a do danas je okupila više od dvije tisuće članova i svakim danom je sve brojnija. Grupa sama po sebi i u moru drugih facebook grupa ne bi bila nimalo drugačija da njen sadržaj nije pomalo neobičan. Netko se dosjetio, zbog vlastite savjesti ili možda da olakša savjest drugima, otvoriti grupu na kojoj će svatko tko to poželi, moći anonimno otkriti svoje skrivene želje, tugu, strahove, grijehe, svo prljavo rublje, sve ono za što ga je strah ili sram izreći pred drugim ljudima. – Možeš potpuno anonimno ostaviti svoje priznanje. Mi ne znamo tko si, ne moraš ostavljati svoje podatke, samo napiši što želiš, olakšaj si dušu, potraži savjet drugih. Tvoje priznanje bit će objavljeno na našoj facebook i web stranici gdje će ti naša zajednica pomoći svojim komentarima – poručuju osnivatelji grupe.
Anonimne ispovijesti objavljuju administratori grupe, pa je anonimnost zajamčena i nikako se ne može otkriti tko je osoba koja je “priznala” svoj grijeh.
Virtualna ispovijed ili ispovijed kod svećenika?
Virtualno ispovijedanje, čini se postalo je itekako popularno. Popularnije od one svećeničke. Priznanja su različita, od najobičnijih, gotovo nevažnih, do smiješnih, pa do onih koje zastrašuju. Sudeći prema problemima priznanja, dobne skupine i spol osoba koje se “jadaju” su raznoliki. ” Priznajem da sam zapalio slučajno staru kuću pokraj naše i okrivio gluhog didu”, “Priznajeem da sam bila u vezi s prijateljem od mog oca koji je 23 godine stariji od mene, i s njim sam imala prvi spolni odnos”, “Priznajem da sam djevojku prevario s muškarcem samo zato što me zanimalo kako je to i nastavio sam se viđati s njim te prekinuo s njom, a volim ju. Jel sam ja poremećen?”, “Priznajem da kada nekom gostu sipam sok u čašu uvijek malo popijem iz te iste čaše“, „Priznajem da ne znam napamet nabrojiti nazive mjeseca u godini“ “Debela sam i mrzim se”, “Ne volim ružne ljude”, “Pomišljam na samoubojstvo, ali to rade samo kukavice pa neću to učiniti “…samo su neka od brojnih priznanja koje su korisnici facebook grupe Priznajem, anonimno “priznali”.
Pročitajte neke od ispovijedi!
Sram me je!
Priznajem da se borim s time što moj dečko ima završena tri razreda srednje škole, a ja gimnaziju i fakultet. Znam da me to ne bi trebalo smetati pogotovo zato jer se borim za jednakost svih na svakom koraku, ali nekako sam uvijek mislila da će moj izabranik imati visoku školu, a ne radit kao zidar. Borim se protiv toga i sram me zbog moje licemjernosti!
Psihički tonem, ali se neću ubiti!
Život mi se promijenio u sekundi. Svakoga dana tonem sve dublje u neku vrstu depresije, zatvaram se u sebe i ne dozvoljavam da mi itko uđe u život. Ponašam se na neki način autodestruktivno, jer ne znam kako da si drugačije pomognem i pokušam izaći iz trenutnog nikakvog psihičkog stanja. Više me ne vesele stvari koje su me prije veselile, koje sam volio i… bio dobar u tome. Iako vjerojatno nisam sam, osjećam se sam kao pas na ovome svijetu. Nikome se ne povjeravam jer ne tražim sažaljenje, ali negdje se moram ispuhati, pa makar ovako anonimno. Ne znam do kada ću ovako, psihički tonem sve dublje, a nekog konkretnog rješenja nigdje. Ubiti se neću, jer to rade samo kukavice, ali bojim se kakav će biti razvoj situacije kasnije.
Tata mi je ratni zločinac, majka kaže da će mi dijete biti smeće!
Imam 17 godina. Roditelji me uče nacionalizmu i rasizmu otkad sam se rodila. Gadi mi se to. Rođena sam sa drugim razmišljanjem, volim sve ljude! Hrvatica sam. Tata mi je ratni zločinac. Imam dečka koji je Rom. Majka me vrijeđa teškim riječima, moja brojna rodbina više ne pita za mene. Rekla je neka izaberem, ili obitelj ili dečko. Ako odem sa njim, mama je rekla da me u životu neće posjetiti. Kaže da će moje dijete tamo biti smeće. Kako se može odreći svoje krvi? Plačem svakog dana i samoozljeđujem se…
Nemam volje za život
U sedamnaestoj sam godini života, i više nemam volje za život. Shvaćam i sama da je to žalosno, žalosna činjenica uzimajući u obzir sve lijepe stvari koje mi se mogu dogoditi, no ravnodušnost me obuzela, ljudi su me takvom napravili. Rođendan mi je danas, a tuga na licu..
