Navijači u Dohi doista mogu toga dosta vidjeti u glavnom gradu Katra u kojem tek svaki deveti stanovnik te zemlje, koja broji oko 3 milijuna ljudi, je pravi Kataranin (ili Katarac, kako tko hoće). Ostalih 2,7 milijuna stanovnika su strani radnici.
Piše: Dora Puđa
Usporedbe radi, Katarana u Katru ima manje nego pravih Crnogoraca u Crnoj Gori čije se bogatstvo ni u kojem slučaju ne može uspoređivati sa tom arapskom zemljom.
Pravu dimenziju starog i novog Katra razvidna je iz središnje gradske četvrti Cornichea odakle se s jedne strane vide luksuzni neboderi West Baya, a s druge strane stara Doha, koju najčešće posjećuju turisti, a u čijoj okolici je pravi arhitektonski kaos u gradnji.
Bogatstvo Dohe vidljivo je izvan grada po brojnim luksuznim vilama koje su okružene velikim betonskim zidovima ukrašenim njihovim ornamentima obojanim uglavnom bojama pustinjskog pijeska.
Stranim posjetiteljima je najdraži Qant Quartier, četvrt Dohe koja je izgrađena u stilu talijanskih gradova, ponajviše Venecije. U središtu te četvrti koja je prepuna zapadnjačkih ali i arapskih i azijskih restorana te kafića i skupocjenih butika, je The Pearl, umjetni otok koji se prostire na gotovo četiri kvadratna kilometra. Izgrađen je u obliku bisera, i na njega se može ući tek uz rezervaciju hotela ili uz propusnicu za razgledanje.
Ono što uz Quant Quartier u Dohi još podsjeća na zapadni svijet je najveći trgovački centar u Dohi, Mall of Qatar. Centar je smješten uz Stadion Ahmad bin Ali na kojem je Hrvatska igrala protiv Belgije. Taj najudaljeniji trgovački centar, koji je smješten na rubu pustinje, također ima visoke cijene, ali su one u usporedbi s onima u staroj Dohi čak i povoljnije.
No, ono što nudi taj centar koji se uzdiže na pet katova je doista fascinantno. Pogotovo je fascinantan njegov središnji dio uokolo kojeg su brojni restorani, kafići i butici. U samom središtu je otvorena pozornica na kojoj se neprestano izmjenjuju različite kulturno-zabavne priredbe. Iznad pozornice su ogromni ekrani postavljeni u krug tako da se sa svih strana i sa različitih katova može gledati izravan prijenos utakmice.
Ono što je nas Europljene sve iznenadilo jest govorni prekid prijenosa utakmice te uključivanje mujazina koji izgovara muslimansku molitvu na arapskom jeziku, dok se istodobno na ekranu i dalje prikazuje slike utakmice, ali bez tona utakmice.
Kako ljudi iz Katara poštuju svoju tradiciju uvidjeli smo i na više mjesta na ulazu muzeje i slične institucije. Ali, takvih ograničenja nema za trgovačke centre i za Fan zonu gdje primjerice strankinje mogu biti i u kratkih hlačicama.
Ono što je nama Hrvatima bilo vidljivo jest respekt katarskih muškaraca i žena prema nama Hrvatima koji su svugdje nosili hrvatske dresove i hrvatske zastave. To nam potvrđuje i skupina Hrvata iz Toronta među kojima je i Anto Božić, inače iz rodom iz okolice Travnika. Božić nam otkriva kako u Dohi ostaje tri tjedna. Smješten je u kontejnerskom naselju gdje kontejner dijeli sa jednom gospođom također iz Kanade.
-Cijena u kontejneru na noć je 200 eura. Preskupo je, zbog čega su naši bolji informirani Hrvati zamijenili taj smještaj sa apartmanima stranih radnika u Dohi tako da umjesto 200 eura sada plaćaju 50 eura smještaja za noć, kaže Božić s kojim se mnogi domaćini fotografiraju.
Uz nošenje prepoznatljivih hrvatskih dresova i zastave, domaćinima u Katru je pogotovo bilo simpatično naše nošenje „kaffiyha i agala“ (muške tkanine za glavu sa crnom vrpcom oko glave) sa hrvatskim grbom i oznakom Croatia. Zbog toga su nas stalno zaustavljali i slikali se s nama kako muškarci tako i njihove žene, neovisno bilo to u restoranu, trgovačkom centru ili ispred stadiona. I to nam je bio pokazatelj kako sve Katarke koje nose pokrivala za glavu nisu iste i da su dosta sklone Europljanima, pogotovo Hrvatima.
Fenix-magazin/SIM/Dora Puđa
