U današnje vrijeme, kada kroničan nedostatak nogometnih sudaca u amaterskim ligama općenito postaje ozbiljan problem u Njemačkoj, zanimljiva priča dolazi nam iz Singena.
Piše: Josip Mijić
Naime, u hrvatsko obitelji Vranjković su tri generacije nogometnih sudaca, otac, sin i unuk, od kojih su dvojica aktivni suci, a jedan je u sudačkoj mirovini.
Branko Vranjković je prije umirovljenja bio nogometni sudac. I sada je još aktivan, ali ne više na nogometnom terenu već u edukaciji nogometnih sudaca. Njegov sin Miroslav Vranjković je odnedavno sudac, a unuk Damjan Vranjković je, iako najmlađi, već “duboko” u sudačkim vodama.
– U današnje vrijeme biti nogometni sudac u nižim nogometnim ligama nije uvijek ugodna zadaća. Nerijetko na nogometnih terenima suci nažalost doživljavaju dosta neugodnosti za svoje suđenje koje je usto još i vrlo slabo plaćeno, kaže nam najstariji nogometni sudac u obitelji Branko Vranjković. Posebno je teško sucima u nižim ligama, gdje nema linijskih sudaca. Sve njihove pogriješke se odmah kritiziraju, bude tu i uvreda, a ponekad nažalost i fizičkih napada, kaže najstariji Vranjković koji je od osnutka Croatije Singen pa do dana današnjeg član kluba. Najprije je bio igrač, kasnije je bio delegiran sudac ispred Croatije, a sada je običan član svog hrvatskog kluba iz Singena.
-Sudački ispit sam položio 1976. godine i aktivno sam sudio do 1988. godine. Moj sudački put nije bio lagan. U to vrijeme stranci nisu bili previše cijenjeni i prihvaćeni u sudačkoj organizaciji. Danas je situacija puno drugačija, kaže Branko koji je sudio u svim nižim ligama do Bezirkslige.
-Bilo je i prijetnji, pokušaja podmićivanja i sličnih stvari. Preko svega toga sam prešao i sada sam tu da dajem podršku mladim sudcima, kaže Branko koji je u središnjoj instituciji za izobrazbu mladih igrača i sudaca u Singenu (JFV) zadužen za edukaciju mladih sudaca.
Do sada je Branko aktivirao preko dvadeset mladih sudaca, među kojim je i njegov unuk Damjan Vranjković.
Unatoč brojnim neugodnostima i teškoćama sudaca koje čitamo po medijima, Damjan nije išao linijom manjeg otpora i nije odustao od suđenja. On ide iz utakmice u utakmicu trudeći se da bude sve bolji.
-Sudački ispit sam položio 2015. godine i odmah startao kao mladi sudac na utakmicama D-Jugenda. Korak po korak išao sam dalje, do utakmica A-Jugenda. Moj djed Branko me je pratio na svaku utakmicu i to mi je puno značilo. Sa navršenih 17. godina počeo sam suditi utakmice odraslih uzrasta. Od tada je moj “pratitelj” na utakmicama i otac Miroslav, govor Damjan koji zadnje dvije godine sudi utakmice B i A lige. Korak u napredovanju je suđenje prijateljskih utakmica viših liga, od Landeslige do Regionalliga (žene).
-Cilj mi je u naredne dvije godine suditi u Bezirksligi, a po mogućnosti i Landesligi. Želio bih se tamo ustaliti dobrim suđenjem, pa onda možda dođe na red i suđenje u Verbandsligi. Najveća želja bila bi mi da jednog dana budem sudac u 3. ligi, pa makar bio i linijski sudac, kaže Damjan koji je godinama sudac koji je delegiran u ime Croatije Singen.
– Croatia Singen mi nabavlja vrhunsku sudačku opremu i na tome sam im jako zahvalan, kaže najmlaši sudac u obitelji Vranjković.
Damjanov otac Miroslav Vranjković, koji sa svojim ocem Brankom prati sve Damjanove utakmice, ispričao nam je kako je i on prateći sinove utakmice i sam postao sudac.
-Pratio sam Damjana na njegovim utakmicama zbog podrške, ali moram nažalost reći i zbog njegove osobne sigurnosti jer se svašta događa na utakmicama amaterskih liga. Na njegovim sudačkim susretima i izobrazbama sam upoznao nekoliko ljudi s kojima sam se i sprijateljio. I tako je došla odluka da i ja probam suditi utakice. I sada su se uloge donekle promijenile. Kad ja sudim, moj sin Damjan me prati, daje mi podršku, a ponekad me i kritizira. Ali te kritike dobro podnosim, uz osmijeh će najmlađi po broju odsuđenih utakmica u obitelji Vranjović, Miroslav Vranjković.
Fenix-magazin/SIM/Josip Mijić
