Ne, ne radi se ovdje o nekom novom smjeru na hrvatskim sveučilištima. Radi se o mladim školovanim ljudima sa diplomom okačenom o zid koji traže ili su već našli posao u Njemačkoj sa radnim alatom u ruci.
Što može biti veći ponos oca i majke nego njihovo dijete, pogotovu još ukoliko je ono dobro i marljivo u školi te je upisalo i završilo fakultet. Gdje ćeš bolje? No, tu nastaju muke. Kamo u Hrvatskoj nakon uspješno završenog studija? Diploma je tu, a posla nema. Prijavljuju se na razne natječaje, obilaze Zavod za zapošljavanje, kucaju od vrata do vrata tražeći posao, no posla nigdje.
I što je onda preostalo mladom čovjeku nego otići potražiti posao tamo gdje ga ima. Počinju ti ljudi raditi sve i svašta u svojoj domovini, pa i poslove za koje ne treba završeni fakultet, samo kako ne bi bili financijski teret roditeljima. No ubrzo uvide da tako dalje ne ide, jer primanja su premala i nedostatna kako bi podmirili životne potrebe mladog čovjeka, a kamoli za mlade obitelji sa djecom.
A sa druge strane pak, oni koji bi pronašli posao sa diplomom nerijetko bi bili za taj posao premalo plaćeni.
Pritisnuti egzistencijalnim problemima u domovini, ti mladi ljudi donose ne tako laku odluku. Ona je teška kako za njih tako i za njihove roditelje: napustiti domovinu i posao pronaći negdje izvan nje. Njemačka i Austrija su pritom neke od najčešćih destinacija.
No tu se javljaju drugi problemi: nepoznavanje jezika, nepriznavanje diplome… tako da su mnogi prinuđeni prihvatiti i druge poslove kako bi obitelji i sebi priuštili egzistenciju.
Iako su bili primorani posao u odijelu za koji su se školovali zamijeniti radnim odjelom, rijetki od njih će danas reći kako nisu zadovoljni svojim primanjima koja su u najvećem broju slučajeva veća od bolje plaćenog posla sa diplomom u domovini. Uglavnom su ti ljudi sretni zbog primanja, ali nisu sretni zbog toga što u svojoj domovini nisu mogli za svoj trud i školovanje naći posao sa primanjima i statusom u društvu kakvog i zaslužuju.
Fenix-magazin/SIM/ Nenad Igrec
