U nizu hrvatskih znanstvenih predavanja proteklih dana i tjedana u austrijskom glavnom gradu, i predavanje dr. sc. docenta Tomislava Galovića s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod naslovom „Hrvatski filolog i povjesničar dr. Josip Nagy (1884.-1981.) u ogledalu arhiva i arhivistike“, održanog u Hrvatskom centru u Beču, izazvalo je zanimanje nazočnih bečkih i gradišćanskih Hrvata i njihovih austrijskih prijatelja.
Povod predavanju bilo je obilježavanje 100. godišnjice začetka arhivskih pregovora u Beču, a organizirala ga je Matica Hrvatska Beč na čijem je čelu dr. Željka Caparin Vučur.
Kako nam je rekao povjesničar dr. Josip Seršić iz Beča, predavanje o ovom hrvatskom znanstveniku, inače djedu bečke Hrvatice dipl. ing. Marije Kirchner bilo je „dobro posjećeno“, unatoč tome da se je istovremeno održavao na Bečkoj slavistici simpozij o 150. obljetnici Hrvatsko-ugarske nagodbe.
„ U skladu s pod naslovom Galovićevog predavanja o 100 obljetnici začetka arhivskih pregovora u Beču, predavač iz Zagreba je otkrio publici kako je sam Nagy pisao o „Narodnoj starini“ i sudjelovanju u jednoj raspravi o sukcesiji austrijskih arhiva za Božić 1918. godine.
Govoreći o dugom, gotovo stoljetnom životnom i radnom vijeku Pažanina Josipa Nagyja, hrvatskog povjesničara koji se je školovao na otoku Pagu i Zadru i maturirao u Splitu te studij slavistike i povijesti upisao u Grazu, a završio u Beču, gdje je i 1906. doktorirao tezom o F. M. Appendiniju pod mentorstvom Vatroslava Jagića i Konstantina Josefa Jiričeka, docent Galović je istakao kako se je Nagy bavio pomoćnim povijesnim znanostima, naročito arhivistikom, paleografijom te diploma-tikom (povelje) i diploma-cijom (međunarodna/vanjska politika).
„Najvažniji predmet Nagyjevog rada bili su međunarodni arhivski pregovori, a od 1907. godine bio je zaposlen pri dalmatinskom namjesništvu u Zadru, a potom pri Ministarstvu financija u Beču“, napomenuo je predavač. Dodao je kako je Nagy bio na visokoj dužnosti i u Zagrebu od 1919. – 1927. kao kraljevski vladin tajnik u zagrebačkom Državnom arhivu. Potom je do 1947. godine radio i kao profesor diplomatske povijesti na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu.
„Docent Galović, uz brojna druga djela i sve moguće stručne članke, autor je i opširne bibliografije o Josipu Nagyju, koji je 1980. godine dobio nagradu za životno djelo i koji je tom prigodom u dobi od 96 godina rekao kako će i dalje nastaviti s radom“, prepričao nam je dr. Seršić, dobro poznat bečkim Hrvatima po njegovim istraživanjima povijesti Hrvata u Beču i Austriji.
Kako se je moglo čuti na predavanju neka od značajnijih Nagyjevih djela su Nacrt latinske paleografije (1925), Monumenta diplomatica: isprave iz doba hrvatske narodne dinastije (1925), Prva utanačenja između bosanskih banova i Dubrovnika (1931), Sveti Krševan, njegova crkva i samostan u Zadru (1932) i Josip Bersa (1933).
Fenix-magazin/Snježana Herek
