Zaposlenik na nepuno radno vrijeme ima isto pravo na godišnji odmor kao i zaposlenik na puno radno vrijeme.
Rad na nepuno radno vrijeme definiran je brojem odrađenih sati. Pa i to je osnova za pravo na godišnji odmor, zar ne? Ne, dani godišnjeg odmora zapravo se drukčije obračunavaju za zaposlene na nepuno radno vrijeme. Ovaj vodič će vam pokazati kako točno.
Kada radnik ima pravo na odmor ako radi na nepuno radno vrijeme?
Prema Saveznom zakonu o odmorima, čak i oni koji rade nepuno radno vrijeme imaju pravo na plaćeni odmor – bez obzira na to koliko sati rade. Umjesto toga, odlučujući je faktor koliko dana u radnom tjednu radite. To znači da zaposlenici s nepunim radnim vremenom u osnovi imaju isto pravo na godišnji odmor kao i zaposlenici s punim radnim vremenom.
Koliko godišnjeg odmora ima radnik koji radi nepuno radno vrijeme?
To ovisi o tome koliko dana godišnjeg odmora poslodavac odobri svojim zaposlenicima s punim radnim vremenom. Ako ostvaruju samo minimalni zakonski godišnji odmor, to vrijedi i za zaposlene s nepunim radnim vremenom. Ako ih je više, mora biti i više godišnjih odmora za zaposlenike na nepuno radno vrijeme. U kojoj mjeri, ovisi o broju radnih dana u tjednu.
Primjer I: Pretpostavimo da poslodavac zaposlenicima s punim radnim vremenom odobrava 30 dana godišnjeg odmora. Tada bi zaposlenik na nepuno radno vrijeme, koji dolazi na posao pet dana u tjednu, kao i stalni zaposlenik, dobili i 30 dana godišnjeg odmora. Činjenica da radite manje sati dnevno nije bitna za dane godišnjeg odmora.
Primjer II: Pretpostavimo da zaposlenici s punim radnim vremenom opet dobiju 30 dana godišnjeg odmora, ali kao zaposlenik s nepunim radnim vremenom radite samo tri dana u tjednu. Da biste imali koristi od ukupno šest potpunih tjedana odmora (30 dana odmora s punim radnim vremenom = šest slobodnih tjedana), potrebno vam je 18 dana odmora. Tada svoja tri tjedna radna dana možete uzeti šest puta, što zajedno s ionako dva slobodna dana rezultira šest tjedana godišnjeg odmora.
Kako se obračunavaju dani godišnjeg odmora s nepunim radnim vremenom?
Za izračun prava na dopust s nepunim radnim vremenom možete upotrijebiti sljedeću formulu:
Dani odmora godišnje puno radno vrijeme / tjedni radni dani puno radno vrijeme x radni dani u tjednu nepuno radno vrijeme = pravo na godišnji odmor nepuno radno vrijeme
Primjer: Radite četiri dana u tjednu u tvrtki koja svojim zaposlenicima s punim radnim vremenom omogućuje 28 dana godišnjeg odmora za pet dana u tjednu. Zatim imate 22,4 dana godišnjeg odmora s nepunim radnim vremenom (28 / 5 x 4 = 22,4).
Ako imate nepravilno radno vrijeme s nepunim radnim vremenom, tj. ne dolazite na posao istim danima svaki tjedan, morate promijeniti formulu i kao osnovu koristiti puno godišnje radno vrijeme:
Dani odmora godišnje puno radno vrijeme / godišnji radni dani puno radno vrijeme x radni dani godišnje nepuno radno vrijeme = pravo na godišnji odmor nepuno radno vrijeme
Primjer: Pretpostavimo da radite tri dana u tjednu, pet dana i četiri dana u tjednu, što znači da radite skraćeno radno vrijeme 170 dana u godini. S 5-dnevnim tjednom vaše kolege s punim radnim vremenom imaju 260 radnih dana godišnje (5 dana x 52 tjedna = 260 dana) i opet imaju pravo na 28 dana godišnjeg odmora. Tada imate pravo na 18,3 dana nepunog radnog vremena.
Što se događa kada prijeđete s punog na nepuno radno vrijeme i obrnuto?
Prije nego što prijeđete s punog radnog vremena na skraćeno, uvijek morate iskoristiti preostalo vrijeme godišnjeg odmora. Ako to nije moguće, vaš poslodavac ne smije jednostavno smanjiti to pravo na godišnji odmor. Europski sud pravde (ECJ) to je potvrdio 13. lipnja 2013. (Az. C 415/12). Smanjenje je nedopustiv nedostatak.
Slučaj se odnosio na zaposlenicu koja je u početku radila puno radno vrijeme. Nakon rođenja djeteta prešla je na nepuno radno vrijeme i sada radi tri dana u tjednu. Kad je prešla na skraćeno radno vrijeme, još je imala 29 dana godišnjeg odmora koje nije mogla iskoristiti prije smanjenja broja sati.
Poslodavac je to pravo želio prilagoditi radnom mjestu s nepunim radnim vremenom te je izračunao razmjerno pravo od 17 dana. To je obrazložio time da zaposlenik neće biti oštećen. Budući da radi samo tri dana u tjednu, može uzeti isto toliko tjedana godišnjeg odmora. Međutim, ECJ je to proglasio nedopustivim.
Međutim, pravilo vrijedi i obrnuto: svatko tko prijeđe s nepunog na puno radno vrijeme ne može računati na više godišnjeg odmora za tekuću godinu (presuda Europskog suda od 11. studenog 2015., Az. C 219/14).
Fenix-magazin/IK
