Obzirom na veliki interes hrvatskih iseljenika za primjenu novog Zakona o prebivalištu , kao i brojne dileme oko primjene samog Zakona, Generalni konzulat Republike Hrvatske u Münchenu održao je treću u nizu tribina s ciljem da zainteresirane hrvatske iseljenike na području Bavarske u što većem broju informira o promjenama koje Zakon donosi, rokovima u kojima bi trebali poduzeti određene radnje i eventualnim posljedicama za one koji to propuste učiniti. Nakon prethodno održanih tribina u Münchenu i Augsburgu, tribina održana u prostorijama Hrvatske katoličke misije u Nürnbergu je, kao i prethodne dvije, izazvala veliko zanimanje, što se ogledalo kroz brojna pitanja prisutnih koja su uslijedila nakon uvodnih izlaganja. Ispred Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Münchenu na tribini su sudjelovali Petar Uzorinac, generalni konzul i Ivan Bulaja, konzul I, a ispred Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Miroslav Maretić, voditelj Službe za upravne poslove .
Uvodno je naglašeno da je Zakon donesen s prvenstvenim ciljem da se njegovom dosljednom provedbom uredi evidencija prebivališta i boravišta građana, koja je, u trenutku njegovog donošenja, sadržavala nerealno velik broj osoba prijavljenih na fiktivna prebivališta, na kojima stvarno nikad nisu boravile, a posredno da se srede i popisi birača koji se zasnivaju na podacima iz navedene evidencije. U tom smislu Zakon nudi dvije mogućnosti osobama koje ne prebivaju u mjestima gdje imaju prijavljeno prebivalište.
Osobe koje su se trajno iselile iz Republike Hrvatske s namjerom trajnog nastanjenja u inozemstvu dužni su odjaviti prebivalište i vratiti osobnu iskaznicu, jer je to javna isprava koja između ostalog dokazuje i prebivalište u Republici Hrvatskoj. Ako su to propustili učiniti prije odlaska iz Republike Hrvatske, mogu to učiniti kod nadležne diplomatske misije ili konzularnog ureda u inozemstvu. Isto se odnosi i na osobe koje imaju prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, ali tamo nikad nisu živjele nego su ga prijavile fiktivno. Za takve osobe će nadležna policijska uprava ili postaja pokrenuti postupak odjave prebivališta po službenoj dužnosti, ukoliko to sami propuste učiniti. Naglašeno je da nakon poništavanja osobne iskaznice takvim osobama i dalje ostaju sva ostala prava koja proizlaze iz hrvatskog državljanstva. Posebno je napomenuto da se osobne iskaznice poništavaju samo onim osobama koje su dobrovoljno prijavile svoje iseljenje iz Republike Hrvatske ili tamo nikada nisu niti živjele, a ne, kako se to često pogrešno tumačilo i pri tome izazvalo velik revolt hrvatskih iseljenika, na sve hrvatske državljane koji žive izvan Republike Hrvatske.
Naprotiv, velika većina koja smatra privremenim svoj boravak u inozemstvu radi rada, obrazovanja, dugotrajnijeg liječenja ili drugih razloga, nije dužna odjaviti prebivalište u Republici Hrvatskoj te i dalje može zadržati svoje osobne iskaznice. Međutim, te su osobe dužne do 29. prosinca 2013. godine policijskoj upravi ili postaji na čijem području imaju prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj prijaviti privremeni boravak u inozemstvu. Ako nisu u mogućnosti to učiniti u Republici Hrvatskoj, isto mogu obaviti i kod nadležne diplomatske misije ili konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu. Uz prijave bi trebalo predočiti odgovarajuću dokumentaciju o razlozima privremenog boravka u inozemstvu (potvrdu o zaposlenju, školovanju ili liječenju, dozvolu boravka u inozemstvu i sl., a u nekim slučajevima i svoju pisanu izjavu o razlozima boravka u inozemstvu).
Osobe koje su na dan stupanja Zakona na snagu, dakle 29. prosinca 2012. godine, imale osobnu iskaznicu kojoj je istekao rok važenja više od 15 dana ili koje nisu nikad ishodile osobnu iskaznicu kao i građani koji imaju prijavljeno prebivalište na adresama koje nisu evidentirane u registru prostornih jedinica (nepostojeće adrese), neće moći privremeno izbivanje iz mjesta prebivališta prijaviti kod nadležne diplomatske misije ili konzularnog ureda, nego moraju najkasnije do 29. prosinca 2013. godine, nadležnoj policijskoj upravi ili postaji ponovno prijaviti prebivalište. Ako ne ispune ovu obvezu biti će odjavljeni s njihovog prebivališta u zbirci podataka o prebivalištu i boravištu.
Kao posebna kategorija spomenute su osobe koje su obuhvaćene programom obnove ili stambenog zbrinjavanja, a nekretnina im još nije obnovljena, vraćena ili nisu na drugi način stambeno zbrinute u Republici Hrvatskoj te se zbog toga nalaze u inozemstvu, koje također moraju do 29. 12. 2013. godine o tome obavijestiti policijsku upravu ili postaju na čijem području imaju prijavljeno prebivalište ili diplomatsku misiju ili konzularni ured Republike Hrvatske na čijem području borave u inozemstvu. U protivnom će se i za njih pokrenuti postupci odjave prebivališta po službenoj dužnosti.
Nakon uvodnog izlaganja bilo je dosta primjedbi nazočnih o općenito premalo informacija u hrvatskim medijima o samom Zakonu, tako da mnogi relativno kasno saznaju za obavezu reguliranja prebivališta. Na takva pitanja je odgovoreno da su nadležna tijela uglavnom na uobičajen način obavještavala o samom Zakonu i da se već duže vrijeme u hrvatskim katoličkim misijama, hrvatskim udrugama i klubovima dijele informacije o ovoj tematici, kao i da je posljednjih mjeseci o tome bilo dosta članaka u medijima koji se prate među iseljenicima. Međutim, upravo zbog spoznaje da te informacije nisu doprle do velikog broja hrvatskih iseljenika krenulo s organiziranjem ovakvih tribina. Naglašeno je da je ostalo još dovoljno vremena da se prijave svi koji trebaju, tim više što će velik broj njih kući za božićne blagdane, a da osobe s područja Nürnberga mogu to obaviti i na redovnom konzularnom danu koji će Generalni konzulat Republike Hrvatske u Münchenu, održati 14. prosinca 2013. godine u Nürnbergu.
Nekolicina nazočnih je s nepovjerenjem prihvatilo uvodne informacije spominjući slučajeve da su službenici nadležnih policijskih uprava i postaja sugerirali, pa čak i protiv njihove volje odjavljivali s prebivališta osobe koje privremeno borave u inozemstvu. Na takve je primjedbe odgovoreno da je moguće da je u pojedinačnim slučajevima bilo pogrešnih tumačenja samog propisa, ali da se iz toga ne mogu izvoditi zaključci da je to namjera zakonodavca. Naprotiv, da bi se takvi slučajevi izbjegli svim službenicima koji rade na tim poslovima u policijskim upravama i postajama, odnosno diplomatskim misijama ili konzularnim uredima dane su dodatne upute na koji način provoditi Zakon.
Dio pitanja odnosio se i na strahovanja da će prijavljivanjem privremenog izbivanja iz mjesta prebivališta imovina takvih osoba u Republici Hrvatskoj biti nepovoljnije oporezovana prema odredbama Zakona o porezu na nekretnine, koji se već duže vrijeme nagovještava. Odgovoreno je da se ne može komentirati promjena propisa koji još nije niti donesen, ali da svakako nije namjera Zakona o prebivalištu da se njime uređuju takva pitanja.
Nakon što je iscrpljena tematika vezana za reguliranje prebivališta, nazočni su iskoristili prisutnost predstavnika Generalnog konzula München i Ministarstva unutarnjih poslova da postave niz različitih pitanja iz njihovog djelokruga, a koja se tiču rada i boravka hrvatskih državljana u inozemstvu. Usprkos pojedinačnim slučajevima iskazivanja nezadovoljstva zbog same činjenice da se hrvatskim iseljenicima nameće obveza odjavljivanja prebivališta iz čega oni izvode zaključak da se u domovini ne cijeni njihov doprinos u stvaranju samostalne i neovisne Hrvatske, većina prisutnih je s razumijevanjem prihvatila informacije i obrazloženja koja su im predstavljena na tribini te sa može reći da je njezino održavanje postiglo željenu svrhu.
(ds)
