Gabrijela Iva Polić, Hrvatica koja živi u Sydneyu je slikarica i rado putuje po Europi. Posebice po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Gabrijela je odmah nakon završenog školovanja na likovnoj akademiji, College of Fine Arts u Sydneyu, pozvana je da sudjeluje na izložbi pod nazivom Sydney Who, u sydneyskoj prestižnoj The Hughes Gallery koja će biti otvorena od 1. svibnja do 10. lipnja. ” Za mene je ova izložba vrlo važna zbog važnosti galerije u kojoj izlažem.The Hughes Gallery redovno predstavlja jako priznate australske umjetnike i poznato je kako je pomogla mnogim umjetnicima koji su danas internacionalno poznati da otpočnu svoju umjetničku karijeru.
Sretna sam što me je galerija s takvim statusom priznala u ranom stadiju moje karijere”, rekla je Gabrijela.
Bez prijatelja i obitelji život bi bio prazan
Njeni radovi privlače prekrasnim bojama i oblicima koji ponekad jako podsjećaju na stanice živih bića, kao i na fantastične oblike iz prirode. Spekulirajući je li se radi o stvaranju života kao inspiraciji, ekološkim temama, ili o prikazu vječne ljepote Božje kreacije, Gabrijela je pojasnila:
– Ja koristim ova bića i scene iz prirode kao metaforu za prikaz odnosa u kojima mi živimo kao ljudi. Često ova stvorenja u mom slikarstvu imaju relacije i povezane su s jedni s drugima, hrane jedno drugoga, i tako rastu.U prirodi, jedno biće pomažu drugom da preživi štiteći ga i dajući mu hranjive sastojke. Tako je i s nama, bez naših dragih prijatelja i obitelji, naš život bi bio prazan, tmuran, dosadan, neosjetljiv i tup. Ti međusobni odnosi daju nam radost, smisao, podršku, i emocionalnu jakost. To je sve o čemu se radi, o povezanosti i suodnosima. Bez njih ne bismo imali ništa i naš duh bio mračan i tup. Moj rad je duboko osoban i većina mojih slika i kompozicija dolaze iz moje vlastite imaginacije, intuicije i emocija.
Ponekad se vraćam u prošlost
Govoreći o svom radu Gabrijela spominje ljubav kao inspiraciju. Kako se ona reflektira u njenim djelima odgovara: “Moji profesori bi uvijek rekli, slikaj ono što je važno za tebe. Mnogi mladi i suvremeni umjetnici stvaraju umjetnost o politici i o stvarima koje su pogrešne u ovom svijetu. Ja nisam obuzeta politikom, ja sam zainteresirana za stvari koje me čine radosnom i stvari koje me dovode do očajanja i beznađa. Iako su radost i tuga različiti, često ovi jaki osjećaji dolaze od ljubavi. Ljubav nas može jednako učiniti sretnim, ili nas može ožalostiti.Kros slikanje, pokušavam razumjeti ljubav i njen utjecaj na mene. Kada nešto slikam, ponekad se prisjećam teškog razdoblja svog života i upadam u te emocije, mislim o ljudima koji su bili sa mnom, kako su me štitili i brinuli o meni. Razmišljam o ljubavikoju nosim u srcu za moje najdraže i pokušavam sve to staviti u svoj rad. To je ljubav u odnosima koja nam pomaže rasti. Mislim: ovo se može vidjeti u bojama i kompoziciji na mojim slikama. Kako elementi na slici zajedno rade i govore jedan s drugim”.
Za mladog umjetnika je teško rauviti svoj vlastiti jezik, ali kaže Gabrijela, to dolazi s vremenom i ustrajnošću. Jedini način da se bude orginalan i razvije svoj vlastiti stil je raditi svaki pojedinačni dan.
Jasna Lovrinčević
