Ovogodišnja redovita godišnja skupština Hrvatske kulturne zajednice / Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu imala je osobitu simboličku i kulturnu težinu jer se održava 21. veljače, na dan kada se diljem svijeta, na inicijativu UNESCO-a, obilježava Međunarodni dan materinskog jezika. Taj nadnevak nije tek prigodničarski podsjetnik na jezik kao sredstvo sporazumijevanja, nego snažan poziv na očuvanje jezične raznolikosti, kulturne baštine i identiteta naroda u globaliziranom svijetu.
U tom kontekstu predstavljanje knjige Povijest Hrvatske autora Ludwiga Steindorffa dobilo dodatnu dimenziju. Riječ je o djelu koje hrvatsku povijest promatra u širem europskom okviru, ali istodobno naglašava važnost jezika, kulture i pisane baštine u oblikovanju nacionalnog identiteta. Time se knjiga prirodno uklapa u obilježavanje dana posvećenog materinskom jeziku, jer povijest jednoga naroda nije moguća bez jezika na kojem se ta povijest pamti, zapisuje i prenosi.
Materinski jezik temelj je osobnog i kolektivnog identiteta. U njemu učimo prve riječi, prve molitve, prve pjesme i prve priče. On je nositelj emocija, vrijednosti i svjetonazora. U iseljeništvu, kakvo je i hrvatsko u Njemačkoj, materinski jezik ima još snažniju ulogu: on postaje most između domovine i novoga životnog prostora, između starijih i mlađih naraštaja. Očuvati jezik znači očuvati sjećanje, kulturu i pripadnost.
Knjiga Povijest Hrvatske podsjeća nas koliko je hrvatska povijest bila prožeta susretima kultura, političkim previranjima i društvenim promjenama. Posebno je dragocjeno autorovo isticanje glagoljaške pismenosti kao jednog od temeljnih obilježja hrvatskoga srednjovjekovnog identiteta. Glagoljica nije samo staro pismo – ona je simbol otpornosti i samosvijesti naroda koji je kroz stoljeća čuvao svoj jezik i liturgijsku tradiciju unatoč snažnim vanjskim utjecajima. U tom se svjetlu jasno vidi koliko su jezik i književnost neraskidivo povezani s povijesnim razvojem.
Obilježavanje Međunarodnog dana materinskog jezika u okviru godišnje skupštine stoga nije tek formalnost, nego svjesna odluka da se istakne važnost književnosti i pisane riječi u radu Zajednice. Knjige poput Steindorffove sinteze podsjećaju nas da je povijest živa dokle god je čitamo i tumačimo na vlastitom jeziku. One potiču dijalog između kultura, ali i produbljuju razumijevanje vlastitih korijena.
Stoga predstavljanje ove knjige, u ozračju Međunarodnog dana materinskog jezika, simbolizira spoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ono nas podsjeća da je jezik više od komunikacijskog sredstva – on je dom u riječima. A čuvajući materinski jezik, čuvamo i vlastiti identitet, dostojanstvo i mjesto u europskoj i svjetskoj zajednici naroda.
Fenix-magazin/SČ/Ivica Košak
