U hrvatskim katoličkim zajednicama Metzingen, Reutlingenu i Tübingen, u utorak, 17. studenog po šesti put je obilježena tragedija Grada Vukovara pod nazivom Vukovarski memorijal.
Geslo ovogodišnjeg memorijala bilo je: Vukovar – mjesto posebnog pijeteta. Odlučeno je da će, zbog situacije u samom Gradu Vukovaru, svaki idući memorijal imati isto geslo.
Memorijal je započeo večernjom svetom Misom koja je slavljena za poginule branitelje Vukovara i Škabrnje, ali i cijele Domovine. Sv. Misu slavio je vlč. Senko Antunović, župnik župe Kraljice Neba i Zemlje u Pločama, u zajedništvu s domaćim svećenicima, vlč. Antom Kutlešom, domaćim župnikom, te vlč. Ivicom Zrnom, župskim vikarom.
Vlč. Senko Antunović je naglasio da ovaj memorijal ima svrhu prisjećanja na tragediju koja se dogodila, ne samo Gradu Vukovaru, nego i u cijeloj Domovini, te da narod koji želi kvalitetno graditi budućnost treba, prije svega, poznavati vlastitu prošlost. Vlč. Senko je podsjetio da je prošlo 24 godine od stradanja Vukovara – Grada Heroja, ali rane su vidljive još i danas. I nije se ta strahota dogodila samo u Vukovaru, nego i u Škabrnji, te u mnogim mjestima Domovine.
Kako vrijeme prolazi u opasnosti smo zaboraviti događaje naše novije povijesti, pa čak i one velike i važne, a u njih se ubraja i žrtva koju je podnio grad Vukovar. Na isti dan stradala je i Škabrnja, te su i ondje pali mnogi životi.
– Mi povijest ne možemo mijenjati, ali se možemo i trebamo prisjetiti što se sve dogodilo, kazao je vlč. Senko koji je naglasio da memorijal ima svrhu prisjećanja na tragediju koja se dogodila, ne samo Gradu Vukovaru, nego i u cijeloj Domovini. Prošlost nas može puno naučiti i od nje ne smijemo bježati. Mnoštvo je onih, koji bi i danas htjeli da se o Vukovaru, Škabrnji, te drugim stratištima hrvatskoga naroda ne govori, ali povijest ne možemo izbrisati, ona se dogodila i naš je povijesni dug prema Domovini i narodu učiti iz povijesti i truditi se da se ona ne ponovi, kazao je vlč. Senko Antunović.
Osobito se trebamo moliti za lijepu budućnost Domovine, ali i nastojati osobno graditi upravo takvu budućnost. Možemo li to ukoliko se ne sjećamo što su branitelji učinili za nas, poručio je vlč. Senko. Prisjećajući se hrabre žene i majke vlč. Senko se prisjetio da nas vjera uči uvijek opraštati, ali da oprost i zaborav nisu jednaki. Oprostiti se može, ali zaboraviti je teško, osobito ako smo izgubili svoje najmilije.
Nakon sv. Mise slijedio je prigodan program. Sprovodnim obredima pomolili se za sve poginule branitelje, a nakon toga je pušten dokumentarni film redatelja Eduarda Galića: Vukovar 1991.
Film “Vukovar 1991.” govori o agresiji Oružanih snaga SFRJ (JNA i Teritorijalne obrane SR Srbije), odnosno Srbije i srpskih paravojnih postrojbi na Vukovar 1991. godine. U njemu se na temelju autentičnih snimaka i priča hrvatskih branitelja, nastoji prikazati i dočarati tijek tromjesečne srpske opsade Vukovara i život u gradu do njegove okupacije, ali i podsjetiti na herojski otpor vukovarskih branitelja nadmoćnijem neprijatelju–na heroje koji su branili Vukovar i obranili Hrvatsku, na stradanje civila i razaranje vukovarskih vjerskih, kulturnih, gospodarskih i stambenih zgrada, pa čak i vukovarske bolnice, te na zločine srpskih postrojbi.
To je i podsjetnik na iznimnu hrabrost i doprinos vukovarskih branitelja u obrani Hrvatske od srpske agresije, ali i na žrtvu koju su Vukovarci i stanovnici Hrvatskog Podunavlja, kao i svi koji su Vukovaru došli u pomoć iz drugih područja, podnijeli za slobodu Hrvatske. Na hrabrost i žrtvu zbog koje su branitelji Vukovara zaslužili posebno mjesto u hrvatskoj povijesti, a Vukovar epitet “grad heroja”.
Ivica Zrno
